Sol je u hrani nevidljiva, a čini svaku hranu ukusnijom. Sol sama po sebi nema smisla, ona je sva u službi druge hrane kojoj dodaje svoj okus. Ako sol ne odgovara toj namjeni, onda više nije vrijedna ni da postoji. Ona se baca. Tako je i s nama. Mi smo sol. Sol koja treba svemu oko nas davati okus. Mi smo sol koja treba nevidljivo djelovati.
Isto tako kao što zrna soli nećemo vidjeti u našem jelu, ali znat ćemo da je ta sol tu. Tako treba biti i s nama. Iako ljudi dosta puta neće vidjeti da smo tu i da radimo ono što radimo, bez nas to ne bi bilo isto, bez nas to ne bi bilo tako lijepo kao što je onda kada smo mi svojim radom i trudom sve posolili.
Mi smo, kao učenici Isusovi, odgovorni hoće li ovaj svijet biti ukusniji, životniji.
“Vi ste svjetlo svijeta!” Na svjetlu je da gori, da rasvjetljuje prostor, da ljudi vide, da se snađu. Isusov će učenik promašiti cilj svoga poslanja i života ako prikrije to svjetlo što ga je primio od svoga Učitelja. To svjetlo mora biti u služenju svijetu.
Budite svjetlo koje će imati hrabrosti prvo zasjati i onda kada je oko njega potpuni mrak.
I u prvoj i u drugoj usporedbi Isus vrlo izravno kaže: “Vi ste!”
Danas mi se valja zapitati: A jesam li ja svjetlost svijeta i sol zemlje?
Karmelićani-Split
