ŽENA S KAMENA
U dvorištu ispred kuće stare,
sjedi žena, iz dna duše jeca,
zašto plačeš, upitah je tada,
prošaputa jedva tihim glasom:
Otišla su svijet moja djeca.
Zaboli me svaka suza njena,
što se bolna slivala niz lice,
nije mogla svoju tugu skriti,
što će sama morat ostariti.
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -
Nemoj plakat ženo sa kamena,
budi jaka kao ova stijena,
težak život, morali su poći,
al će opet tvoja djeca doći.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 18. rujna 2022
