NEZNANI PUT
Vodila me kroz moj život
vijugava cesta duga,
na tom putu pratile me
malo sreća, više tuga.
Oprosti mi majko draga,
morala sam poći dalje,
sudbina je tako htjela,
da i mene na put šalje.
Ostavila rodnu grudu,
ostavila i svoj dom,
mnogo suza prolila sam,
na neznanom putu tom.
Svakog dana u mislima
tisuće se želja rodi,
vijugavom cestom krenut,
na put što me nazad vodi.
Vijugavom cestom poći,
što me majko vraća tebi,
ostala si doma sama,
oprostit to neću sebi.
Kunem tebe ej sudbino,
što godine moje uze,
mjesto sreće i ljubavi,
dala si mi bol i suze.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 10. listopada 2021.
Neznani put: Kunem tebe ej sudbino što godine moje uze
Prethodni članak
Sljedeći članak