NE SUDITE MI LJUDI
ZBOG LJUBAVI OVE
Poklonih ti dušu
i sve svoje snove,
ne sudite mi ljudi,
zbog ljubavi ove.
Opisati ne mogu
svu tvoju ljepotu,
ti mi pružaš sve što
trebam,
u mome životu.
Vijencom su te obgrlili
brda i planine,
čaroban si jutrom,
kad te ljubi sunce,
s Veleža planine.
A u tvome središtu,
Hum prkosno stoji,
čuva svaki kutak tvoj,
ničeg se ne boji.
Neretva te umiva,
snagom svoga huka,
a mostovi daju,
posebne joj draži,
čuvaju nje’ne obale,
k’o vojnik na straži.
Kad obuče ruho,
od bijelog behara,
tad je slika posebna,
od grada Mostara.
Otišla sam jednom davno,
tamo negdje, u svijet bijeli,
i mislila tu da živim,
al’ se brzo vtatih nazad,
da se rodnoj grudi divim.
Nigdje nema te ljepote,
nigdje nema ovog blaga,
kao što je meni Mostar,
Hercegova zemlja draga.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
- Oglas -
