VRATIT ĆU SE I JA DOMU SVOM
Ne sklapam oči, al uporno sanjam,
svaki pedalj zemlje, mile mi i drage,
o Bože čuvaj , sve ljude nje´ne,
podari im ljubav i osmijehe blage.
Rasuti po svijetu, k´o u jesen lišće,
srcima se bude i čežnja i nada,
svi imaju želju i pitanje jedno,
da se vrate kući, kako, kud´ i kada.
Vratit će se ljudi naši, isto kao laste s juga,
srca će im zapjevati, na licima nestat tuga,
listam slike našeg kraja i mog rodnog zavičaja,
gledam album kad sam sama,
ta je zemlja Bogom dana,
vratit ću se i ja domu svom.
Jer tamo je moje mjesto, iako ne idem često,
tamo gdje je moja mladost ostala,
stara mati i ognjište, bistre rijeke i dvorište,
dobri ljudi i baština, toplo ljeto, blaga zima
to je moja rodna Hercegovina.
Daj mi Bože milost sa visine,
vrati me u dvore, moje djedovine,
vrati mene gdje ja trebam biti,
tuđina će teška, srce mi slomiti.
Ovo srce u grudima vuče mene i to traje,
kada duhom skroz pokleknem,
tada listam stari album,
svaka slika mene diže i novu mi snagu daje.
Nije zlato sve što sija, nisu važni svi ti novci,
vratite se svome domu, moji dragi Hercegovci.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 26. 05. 2015. Sažmi
