Hajduk je klub svijetle i slavne tradicije i već pri pomenu imena ponosa Dalmacije i Hrvatske treba ustati u znak poštovanja. Hajduk je i način života i religija za svoje vjerne navijače širom svijeta. Upravo su navijači ono što jedan klub čini velikim. Bitni su osvojeni pokali, ali oni se drže u policama, a navijači su tu uz klub i kada se slavi, a isto tako kada mu ne ide dobro.
Hajduku ne ide dobro. To nije nikakva tajna, i to ne treba naglašavati. Suviše toga se skupilo u i oko kluba da bi se preko noći klub vratio na stare staze slave. Puno je “zaslužnih” koji su uzeli svoj dio kolača, a od stare slave se ne živi i to je činjenica koju treba što prije shvatiti. Za Hajduka se živi i za Hajduka se diše, to neće promijeniti ni peto mjesto na ljestvici, ni ispadanje iz euro natjecanja od ribara i konobara. Bili navijački put neće okrenuti leđa svom klubu zbog tih loših rezultata, i punit će najlipši stadion na svitu bez obzira na ime protivnika s kojim Hajduk igrao i bez obzira na mjesto na ljestvici koje zauzimao.
Ljubav i dišpet su to što veže navijače za svoj sveti i slavni klub. Navijačima ne trebaju besplatne kobasice i pivo da dođu gledati svoj klub. Navijači su najveća snaga svakog kluba, a na ovim našim prostorima nitko nema navijače kao Hajduk. Neki koji se danas rugaju rezultatima Hajduka dali bi sve svoje pokale i naslove za navijače kakve ima Majstor s mora. Nažalost po njih navijači nisu nogometni savez, a ni nogometni suci i njih se ne može kupiti.
Zbog jedne ljubavi krenut će opet sutra navijačke mase prema Poljudu pružiti potporu svom Hajduku. Sve u nogometu je prolazno samo ostaju navijači uz svoj klub u dobri i u zlu. Nema tih novaca na svijetu kojim se može kupiti navijačka ljubav, a neki to nikada neće shvatiti.
HERCEGOVINA.in
