Na ljeto 2018. godine Stočanin Nikola Katić potpisao je ugovor o kojem mnogi samo mogu da sanjaju. Ovaj dvadesetdvogodišnjak pridružio se ekipi Glasgow Rangersa koji sa klupe vodi legendarni i nekadašnji nogometaš Liverpoola, Steven Gerrard.
Nikola je svoje prve nogometne korake napravio u HNK Stolac, gdje ga je put preko hrvatskih klubova odveo na Ibrox Stadium. Upravo na stadionu gdje je Nikola napravio svoje prve nogometne korake započeli smo ovaj razgovor sa Nikolom.
“Počeo sam u svom rodnom gradu, gdje sam kao i sva djeca u mojoj generaciji, ali i oni starije prije polaska u školu počeo sa igranjem nogometa. Kao što već svakako znate ovdje se većinom sve vrti oko nogometa. U HNK Stolac sam prošao sve omladinske kategorije, a kao junior sam otišao u Opuzen, točnije u Neretvanac kod trenera Ivana Matića. Kao junior išao sam na dosta turnira, a u to vrijeme smo imali dosta dobru ekipu. Jednu zimu sam nastupao na turniru u Metkoviću gdje nas je primijetio trener Matić koji je osim mene pozvao u Neretvanac još moje suigrače Borisa Katučića i Maria Marića. Tu smo zajedno sva trojica nastupali za juniore sve do prve ekipe”, ispričao nam je na početku razgovora Katić.
Možete li našim čitateljima kazati tko Vam je u toj nogometnoj karijeri do sada najviše pomogao? Da li bi mogli izdvojiti nekog od dosadašnjih trenera?
“Igrajući u Neretvancu promijenio sam dosta trenera, a najbolju suradnju sam imao sa Vučićem iz Ljubuškog, koji mi je dosta pomogao u mojim nogometnim početcima. Tu prvu polusezonu bili smo prvaci i onda mi je stigao poziv od tadašnjeg trenera Slaven Belupa, Kopića. Prošao sam probu, te potpisao ugovor sa klubom iz Koprivnice. Kopić je bio prvi trener u tzv. “ozbiljnijem” nogometu i siguran sam da u tim prvim momentima nije bilo njega, da sigurno ne bi stigao do ove razine na kojoj sam sad”.
Možete li nam reći kako ste se snašli kada ste jednu Koprivnicu, zamijenili sa velikim Glasgowom?
“Kada sam stigao u Glasgow bio sam sam, jer tek poslije su došli Barišić i Grezda. U početku je bilo dosta teško. promjena sredine, ali bila je i sreća što smo igrali svaka tri dana, pa nije bilo dosadno van terena. Nakon što su došli Barišić i Grezda odmah je bilo lakše, a još gore su Šimunović i Benković u Celticu. Svi smo prava ekipa, te se nakon treninga i klupskih obveza dosta družimo.”
Da li se u Rangersima spomene i Saša Papac koji je svojevremeno nastupao za klub sa Ibrox-a?
“Sašu svakako spomenu. Inače u Škotskoj vole igrače sa naših prostora i izuzetno ih cijene. Iskreno, mnogi me navijači uspoređuju sa njim i kažu da bi mogao biti novi Saša Papac. To Vam svakako govori što misle ovdje o Saši. Ja sam Sašu upoznao u Osijeku kada sam igrao Europa ligu, malo sam popričao i Saša mi je dao par korisnih savjeta.”
Kakva je atmosfera u samom klubu. Rangersi već odavno nisu bili prvaci, a godinama se ljuti rival Celtic nalazi na vrhu?
“Kada sam dolazio u Glasgow, normalno da sam čuo za Rangerse, ali tek kada sam došao u klub vidio sam o kakvoj se veličini radi. Rangers-i nisu prvaci već dugo. Celtic je preuzeo primat, ali iako su nešto lošiji rezultati navijači su fenomenalni. Sve oko kluba je na velikoj razini i na svakom koraku je vidljivo da taj klub spada u vrh europskog nogometa.”
Možete li nam reći sami kontakt između igrača, navijača i kluba? Kako to funkcionira?
“Oni su pravi nogometni fanatici u Škotskoj. Grad je podijeljen na dva dijela. S jedne strane je veliki broj navijača Celtica, a sa druge strane veliki broj navijača Rangersa. Mi imamo veliku podršku navijača. Svaku domaću utakmicu nas prati preko 50.000 navijača, a veliki broj ide i na gostovanja. Kada mi idemo npr. na pripreme u Španjolsku ili negdje još dalje, tu dolazi i veliki broj naših navijača. Zanimljivo je da ti navijači osim iz Škotske, dolaze iz gotovo cijelog svijeta. Dio navijača čak zna doći na naše pripreme iz daleke Australije.”
Prošle godine u lokalnim novinama izašao je jedan zanimljiv članak vezan za vašu igru. Naslov je bio “Od turnira mjesnih zajednica do velikog Glasgow Rangersa”. Zanimljivo je da ste bili tako reći “ispred nosa” šesterostrukom prvaku BiH mostarskom Zrinjskom, zatim Širokom Brijegu, Sarajevu, Željezničaru, a nitko iz tih klubova nije pokušao da Vas dovede u svoje redove?
“Iskreno da Vam kažem mene nitko iz tih klubova nije nikada zvao. I kada sam igrao dobro u Neretvancu i kada se sve dobro posložilo, nitko se od njih nije javio. Ja sam bio i u Hajduku na probi, točnije u Hajduku B i nudili su mi da ostanem kod njih u juniorima. Ja sam to odbio, jer sam smatrao da sam spreman za seniorski nogomet. Hajduk B je tada igrao istu ligu kao Neretvanac, Treću ligu HNL jug. Ja sam smatrao da je meni bolje igrat u Neretvancu nego u juniorskom pogonu Hajduka. Da Vam iskreno kažem da ne žalim za ničim. Sve se poklopilo kako treba. Možda da sam otišao u Zrinjski ili Široki Brijeg danas ne bi bio tamo gdje jesam. Kad već pitate u vezi ovih naših klubova, mislim da premalo vjeruju domaćim igračima. Mislim da ima puno dobrih talenata u samim klubovima i trebali bi dobivati šansu prije igrača koji dolaze sa strane. Tako je i u Hrvatskoj, ali i u svim zemljama naše regije.”
Kraj razgovora smo ostavili za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju čiji ste inače član. Možete li nam reći Vaše dojmove sa utakmice u Los Angelesu protiv Meksika?
“Nisam bio svjestan toga. Tek nakon utakmice sam postao svjestan da sam igrao za reprezentaciju. Od kad se bavim nogometom to mi je bio san. Na toj utakmici je bilo oko 70.000 gledatelja. Dobili smo utakmicu protiv Meksika koji je igrao u najjačem sastavu. Nekada smo te igrače, moji suigrači i ja, gledali na tv-u, a onda smo igrali protiv njih. Osjećaj je bio stvarno fantastičan.”
Stigao je poziv za mladu reprezentaciju?
“Stigao je poziv i igramo na Europskom prvenstvu do 21 godine. To smo uspjeli izboriti nakon dosta godina. Napravili smo već dobar rezultat, a sad imamo priliku da napravimo i dobar rezultat na završnici, jer imamo kvalitetnu ekipu. Svi moji suigrači igraju u velikim europskim klubovima Vlašić, Halilović, Brekalo, Sose, Benkovića…”
Nastupaš za Hrvatsku reprezentaciju. Da li je ikada bilo kontakta za nastup možda za Bosnu i Hercegovinu?
“Ja koliko znam da nije. Mene osobno nitko nikada nije kontaktirao. Možda je i netko sa mojim agentima pričao, ali nikad nije došlo do nekog završnog čina. Kada je stigao poziv za nastup za Hrvatsku reprezentaciju U21 protiv Slovenije to je bio prvi poziv za reprezentaciju koji sam odmah prihvatio i drago mi je da je tako”, završio je razgovor nogometaš Rangers-a Nikola Katić.
Na kraju razgovora smo se zahvalili Nikoli na ustupljenom vremenu i razgovoru za naš portal, te mu poželjeli još dosta zdravlja i sportskih uspjeha!!!
Razgovarao: Leo Zovko | Hercegovina.in
