Već smo u više navrata pisali o dobrim igrama kadeta HŠK Zrinjski koji su prvi na ljestvici PL BiH. Cijela momčad na čelu s trenerom legendarnim Makom Ivankovićem igra dobro, a mi danas donosimo intervju s Nikolom Krešićem.
Evo na početku čestitke na dobrim igrama.
“Prvenstveno zahvaljujem Vama na pozivu za razgovor. Hvala vam na čestitkama”.
Možeš li reći nešto o svojim počecima treniranja nogometa?
“Počeo sam trenirati nogomet sa 6 godina. Moj prvi klub bio je HNK Neum, u kojem sam odigrao odlične utakmice, postigao sjajne rezultate, proslavio 2 titule prvaka… Obogatio sam svoju karijeru i nastupima za HNK Hajduk Split, odigravši za njih par velikih turnira. Ovim putem želim se zahvaliti treneru Anti Ajduku Duki i Mati Čami koji su pratili moje prve nogometne korake. Posebno se želim zahvaliti Ivanu Matiću, koji me trenirao dugi niz godina. Prepoznavši moj talent, van treninga posvetio se individualnom radu sa mnom, gdje sam mnogo napredovao kao igrač. Svi treneri su zaslužni za određen napredak u mojoj karijeri, kao i moji suigrači iz HNK Neuma, bilo je lijepo igrati s njima”.
Kako je došlo do toga da dođeš u Zrinjski?
“Mnogi su prepoznali moj talent i rad, stoga sam i imao mnogo ponuda. No, odlučio sam prihvatiti poziv Uprave kluba Zrinjski i poziv Ivice Džidića s kojim sam potpisao menadžerski ugovor. Ponuđeni su mi odlični uvjeti za moju igru i napredak od strane kluba i mog menadžera. Smatram da je Zrinjski kvalitetan klub. Trudit ću se opravdati njihove pozive”.
Koliko je teško uskladiti obveze u školi s napornim treninzima i utakmicama?
“Na početku mi nije bilo baš lako, morao sam dosta stvari posložiti i postaviti si prioritete. No, uz dobru organizaciju, uspješno izvršavam školske obveze, kao i obveze prema klubu”.
Što jedan mladi i uspješni nogometaš radi u slobodno vrijeme?
“Iskreno, svoje slobodno vrijeme počeo sam više cijeniti nego prije. Tko želi postati dobar nogometaš, odriče se mnogih stvari, mukotrpno trenira. Pa se stoga iza svih svojih obveza fokusiram da slobodno vrijeme iskoristim u odmoru. Naravno, provodim ga i u druženju sa suigračima koji su mi ujedno i cimeri”.
Koliko ti je važna podrška obitelji i prijatelja?
“Sreća je imati podršku kakvu ja dobivam još od početka moga igranja. Zahvalan sam mnogo mojoj obitelji i prijateljima koji su uvijek uz mene. Usmjeravaju me na pravi put, ohrabruju me i motiviraju što mi mnogo znači”.
Igraš na poziciji stopera. Kako si zadovoljan igrama koje pružaš?
“Dolaskom u Zrinjski, promijenio sam poziciju koju sam igrao do tada, zadnji vezni, u stopera. Trebalo mi je malo vremena da se uigram na toj poziciji. Mislim da sam za sad pružio dobru igru, zadovoljan sam, ali uvijek ostavljam mjesta za napredak”.
Kadeti Zrinjskog igraju najljepši nogomet u PL BiH, pa tko je po tebi zaslužan za tu činjenicu?
“Da, slažem se s Vama. Naši uspjesi na utakmicama rezultati su uloženog truda, rada i zalaganja od strane svih igrača i trenera. Smatram da smo svi nekim dijelom zasluženi za tu činjenicu. Trener Mario Ivanković, pomoćni trener Ivan Dominiković i kondicijski trener Mate Brekalo, vrše fizičke i tehničke pripreme, na zavidnoj razini, te su oni dobrim djelom zaslužni za naš uspjeh u dosadašnjim utakmicama PL BiH. Vjerujem da smo svi zajedno uz ovakvu igru na dobrom putu za osvajanje naslova titule prvaka”.
Što ti osobno osjećaš nakon tih dobrih igara i pobjeda Zrinjskog?
“Osjećam se sretno i ispunjeno. Uživam biti dio ove momčadi, koja me lijepo prihvatila i zahvalan sam im na tome”.
Imaš li kakve planove za budućnost i gdje se vidiš za nekoliko godina?
“Trenutno sam fokusiran na svoju igru u Zrinjskom. Želim napredovati i poboljšati svoju igru, te pridonijeti klubu svojom igrom. Naravno, nadam se da ću jednoga dana ostvariti svoje dječačke snove. Svjestan sam da je to dug i trnovit put. Motivacija za to mi je strast prema nogometu, a moj kontinuiran rad, trud i želja su put do ostvarenja snova”.
Imaš li nešto za poručiti navijačima koji vas prate?
“Želim se zahvaliti svim navijačima na podršci koju nam pružaju na utakmicama. Mnogo nam znači osjetiti podršku sa tribina”.
