Njemačka savezna vlada očekuje da će do 2026. nedostajati oko 240.000 kvalificiranih radnika. Prema izračunima Instituta za tržište rada i istraživanja zanimanja (IAB), do 2035. bit će čak više od sedam milijuna radnika manje, piše Deutsche Welle.
Ali problem je već velik: prošlotjedno istraživanje Udruženja njemačkih industrijskih i trgovinskih komora (DIHK) pokazuje da više od polovine ispitanih kompanija ne može popuniti radna mjesta, barem djelomično, jer postoji nedostatak radnika. Trenutno su nepopunjena oko dva milijuna radnih mjesta. Kao rezultat gubi se dodana vrijednost od skoro 100 milijardi eura.
Posebno trpe zdravstvo i socijalne službe te logistička branša. U ugostiteljstvu je nedostatak osoblja doveo do ograničene ponude i skraćenog radnog vremena. Nedostatak je također velik na područjima elektromobilnosti ili obnovljivih izvora energije – važni zadaci transformacije i konkurentnost mnogih kompanija su ugroženi, navodi DIHK.
Nedostatak osoblja također raste u administraciji i u komunalnim poduzećima. Prema studiji konzultantske kompanije za menadžment PwC, do 2030. godine će nedostajati najmanje milijun kvalificiranih radnika.
Zašto nema dovoljno kvalificiranih radnika?
Važan razlog: baby-boom-generacija, rođena od sredine 1950-ih pa nadalje, polako ide u mirovinu, piše Deutsche Welle.
Njemačka vlada smatra da ovo ima dvostruki efekt na situaciju kvalificiranih radnika: radna mjesta koja ostanu upražnjena ne mogu se popuniti dovoljnim brojem mlađeg kadra. A zbog starenja društva koje zahtijeva više njege, potrebno je više stručnjaka, naprimjer na područjima zdravstva, njege i socijalne skrbi.
Pored primjetnog starenja društva, s digitalizacijom i energetskom tranzicijom tu su još dva velika društvena trenda koja igraju veliku ulogu – i zahtijevaju nove vještine i osoblje. Savezna vlada govori o “tri velika D”: demografiji, digitalizaciji i dekarbonizaciji. Kratkoročno, kriza izazvana pandemijom koronavirusa također je pogoršala situaciju. Mnogi kvalificirani radnici u ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima morali su biti otpušteni i sada se ne vraćaju.
Što namjerava učiniti savezna vlada?
Svojom strategijom kvalificirane radne snage savezna vlada želi poboljšati okvirne uvjete za kompanije, poduzeća i javnu administraciju. Dokument od 39 stranica načinjen je u rujnu, a plan je odobrila vlada sredinom listopada. Središnji dio paketa mjera čine veće mogućnosti za obuku i daljnje obrazovanje, bolja ravnoteža između posla i privatnog života, fleksibilni prelasci u mirovinu i lakša imigracija.
Što bi se trebalo promijeniti kod imigracije?
Planovima njemačke vladajuće koalicije je između ostalog predviđeno i uvođenje tzv. “karte šanse” po bodnom sistemu za traženje posla za ljude iz zemalja izvan Europske unije sa stranom stručnom kvalifikacijom od najmanje dvije godine. Kriteriji za izbor uključuju poznavanje jezika, profesionalno iskustvo, godine i povezanost s Njemačkom.
Prilikom izdavanja radne vize trebalo bi više uzeti u obzir radno iskustvo. Kvalifikacije stečene u zemlji podrijekla ne moraju nužno biti priznate prije ulaska. Vlada je o tome usvojila prijedlog zakona krajem studenog.
Kakve su reakcije privrede?
Prije svega, dobrodošli su planovi za lakšu imigraciju.
– Potrebni su nam ljudi koji će nam pomoći da održimo svoj prosperitet u ovoj zemlji – izjavio je predsjednik Udruženja poslodavaca Rainer Dulger.
Za Središnje udruženje njemačke građevinske industrije “karta šanse” i lakša imigracija za iskusne profesionalce bili bi “važni temelji za vrbovanje kvalificiranih radnika u građevinarstvu”. Podršku su izrazila i druga udruženja. Ali kritički se gleda na planove daljeg usavršavanja. Sve dok financiranje, zamjena odsutnog radnika i pitanje vraćanja na posao nisu razjašnjeni, takav zakon nije prihvatljiv malim i srednjim poduzećima te privatnim poduzećima, smatra generalni direktor Saveznog udruženja srednjih poduzeća Markus Jerger.
Njemački savez sindikata je u priopćenju naglasio da “duže radno vrijeme, viša starosna granica za odlazak u mirovinu i sveobuhvatno pojačano zapošljavanje radnika iz inozemstva” ne bi trebali ublažiti pritisak na kompanije. Umjesto toga, morali bi osigurati bolje uvjete za rad i obuku.
