Noć kada je Luka Suton postao još jedan kralj Rijeke
Večer Luke Sutona za novu percepciju futsala
Naravno, podrška navijača najjača je onda kad su i igrači na visokoj razini, a ono što su u velikoj večeri riječkog futsala pokazali izabranici trenera Alena Jukića je za apsolutno divljenje. Od švedskog golmana Victora Saafa koji je obranio baš sve u prvom poluvremenu i najbitnijim dijelovima drugog poluvremena, preko brzonogih Filipa Kamaulija i Đorđa Rosića, u obrani neprelaznih Manola Bilića i Tea Turka, pa do genijalnog šmekera i kralja nepredvidivih poteza Elvira Husarića.
Čast svim ranije nabrojanima koji su ekipu nosili do velike pobjede rezultatom 6:3, ali onaj koji je obilježio večer i dobio skandiranje bio je kapetan i talisman ove ekipe – Luka Suton. Poput njegovog kolege s velikih terena, Tonija Fruka, Suton je pokazao kako pretendira na titulu riječkog kralja, postigavši nevjerojatnih pet pogodaka i odigravši vjerojatno najbolju utakmicu u svojoj karijeri.
31-godišnji Mostarac prije dvije godine stigao je u Rijeku koja je tada još bila drugoligaš, što je odjeknulo na domaćoj futsal sceni. Sam je rekao kako ga je najviše privukla Frelihova energija, pa je nakon BiH kluba Brotnjo iz Čitluka, Vrgorca, talijanske Mantove, makarskog Novog Vremena te talijanskog Ciampino Futsala, odabrao redove Rijeke. Nakon sjajne dvije godine, vrhunac svoje karijere dočekao je u utakmici protiv Dinama koji je konačno “pao” protiv Rijeke.
Maestralni Suton kapetanski je nosio ekipu u obrani i napadu, pokazavši još jednom kako je jedan od najboljih pivota u Hrvatskoj koji itekako nije rekao posljednju riječ u reprezentativnom dresu i kako bi definitivno trebao naći svoje mjesto na popisu igrača izbornika Marinka Mavrovića za predstojeće Europsko prvenstvo u siječnju i veljači.
Suton je pokazao nevjerojatnu raskoš u raznolikosti postizanja pogodaka. Od uobičajenog nosa za gol i hitrih tap-in akcija, preko gola u maniri engleskog centarfora zabijenog na za futsal izrazito rijedak način – glavom; sve do solo dionica koje bi započele primanjem lopte na prsa, osvajanjem duela i lob udarcem.
Svim akcijama je zajedničko jedno: završavale su pogocima koje je riječka publika gromoglasno proslavljala, uživajući u predstavi mostarskog majstora koja se novinarski može ocijeniti samo jednim brojem – čistom desetkom.
