Hari Vukas naslijedio je Igora Tudora na klupi Hajduka i već u prvoj utakmici na teškom gostovanju u Osijeku uzeo je puni plijen.
Iako je rano za dublje analize na vidjelo izlazi rukopis novog trenera kome ne nedostaje samopouzdanja za rad u svom voljenom klubu. Iako ova prva pobjeda ne mora značiti puno ili ne mora značiti ništa, ali mora se istaći da je Hajduk pod Tudorom teško dolazio do gostujućih bodova.
Pamtim Harija kao nogometaša i znam da nije ostavio veliki trag za svoje karijere u svom Hajduku, ali sada ima prigodu sve propušteno ostvariti kao šef struke. Znanja i samopouzdanja mu ne nedostaju, a na raspolaganju ima solidan igrački kadar. Harija sam bolje upoznao prošle sezone kada je bio trener HŠK Zrinjski.
Za to vrijeme napravio je iskorak sa višestrukim prvakom BiH u Europskoj ligi kada je izbacio iz daljnjeg natjecanja veliki Utrecht, a iako je ispao od Malmöa u obije utakmice bio je ravnopravan protivnik. Čudan splet okolnosti odveo ga je s klupe Zrinjskog čiji ga navijači pamte kao nogometnog gospodina i ostat će upisan u povijesti ovoga kluba kao čovjek koji je napravio taj europski iskorak.
U tim trenucima je govorio da on još uvijek uči i da se sprema za svoj Hajduk. Nije dugo čekao jer ga je Tudor pozvao u svoj stožer, a evo sada napokon je dočekao i pravu šansu. Poznavajući Harija on je neće lako prokockati i želim mu svu sreću da Hajduk vrati tamo gdje mu i jeste mjesto.
