Na groblju Javorje u župi Brestovsko, na vječni počinak danas je ispraćena nedavno iznenada preminula teologinja dr. Vikica Vujica. U ime vrhbosanskog nadbiskupa metropolite Vinka kard. Puljića, sv. misu i sprovodne obrede predvodio je kanonik mons. Pavo Jurišić.
U koncelebraciji s mons. Jurišićem, inače profesorom na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, bilo je 30-ak svećenika – prijatelja preminule dr. Vujice. Uz ožalošćenu obitelj, pokopu je nazočila rodbina, veliki broj prijatelja, redovnica, studenata i župljana, među kojima oni stariji ističu kako nikada nisu nazočili brojnijoj sahrani, piše Nedjelja.ba.
Nakon misnih čitanja i naviještenoga evanđeoskog odlomka, mons. Pavo uputio je emotivnu propovijed, priznavši kako mu je ovo jedan od dva najteža sprovoda koja je vodio: prvi je bio za učenika u Zenici, a drugi je sprovod dr. Vikice.
Najprije je pročitao pismo sućuti kard. Puljića, adresirano na majku pok. Vikice, Anu, sestru Slađanu i brata Ivicu, te njihove obitelji. Također, spomenuo je kako su dopise s izrazima sućuti i sjećanjem na dr. Vujicu poslali i biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu dr. vlč. Željko Tanjić, te umirovljeni profesori sarajevskog KBF-a mons. Franjo Topić i vlč. Božo Odobašić.Potom je mons. Pavo, emotivno progovorio o vrlinama pokojnice, koju je kako je rekao, profesorski, ali i roditeljski, pratio od njezina prvog dana na KBF-u, pa sve do smrti.
Propovijed je nastavio govoreći o kršćanskom shvaćanju i značenju simbola koji su prisutni kod katoličkog ukopa: križ, zemlja i voda. Na kraju je još jednom izrazio sućut obitelji i nadu da je prof. Vikica, zbog autentičnog kršćanskog života kojim je živjela, boreći se uvijek na strani malenih i marginaliziranih, već u zagrljaju Nebeskog Oca.
Po završetku mise uslijedili su sprovodni obredi. Križ i tetkinu sliku do groba su nosili nećaci Filip i Nikola, za njima je išla povorka s cvijećem, a potom i tijelo pokojnice. Obitelj, svećenici, redovnici, redovnice i bogoslovi s pok. Vikicom oprostili su se bacivši sa zemljom i ruže. Na kraju se drevnim brestovskim grobljem prolomila pjesma Kraljice Neba.
