Komemorativni skup u spomen na akademika Jakova Pehara, prvog predsjednika Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH, koji je preminuo u subotu 6. veljače, u svojoj 93. godini, održan je danas na Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike.
Akademik Pehar bio je inicijator i glavni zagovornik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH 2014. godine, krovne znanstvene institucije hrvatskog naroda u BiH, na čijem je čelu ostao do smrti.
Na održanoj komemoraciji o pokojnom akademiku Jakovu Peharu govorili su akademik Mladen Bevanda, član Predsjedništva Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini, dr. sc. Zoran Tomić, član Predsjedništva Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini i rektor Sveučilišta u Mostaru te dr. Dragan Čović, član Predsjedništva Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini i predsjednik HDZ-a BiH. Dragan Čović oprostio se prigodnim govorom od akademika prof. dr. Jakova Pehara:
Uvaženi rektore,
Cijenjene kolege akademici,
Poštovani profesori i članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti BiH,
Dragi prijatelji, Okupljeni danas ovdje, s dubokim ponosom i velikim naklonom, odajemo čast našem prijatelju, akademiku prof. dr. Jakovu Peharu, predsjedniku i osnivaču Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini Akademik Pehar ima posebno mjesto u našoj društvenoj, akademskoj, kulturnoj i znanstvenoj zajednici.
Svojom energijom, znanjem, iskustvom, mudrošću, vizionarstvo akademskom i stručnom zaostavštinom dao je izniman utemeljiteljski i emancipacijski doprinos unapređenju znanosti i visokog obrazovanja. Njegova je zaostavština poklon hrvatskome narodu kojemu je pripadao i za čije dobro se zalagao, a narod će znati sačuvati uspomenu i sjećanje na njegov svijetao lik i djela, koji ostaju kao vodilja našem daljnjem opredijeljenu da nastavimo čvrsto slijediti neizbrisiv trag kojeg je iza sebe ostavio u svojih preko 60 godina aktivnoga djelovanja.
Naš Jakov je radio na najznačajnijim projektima za Hrvate BiH. Između ostalog bio je urednik Enciklopedije Hrvata u BiH, predsjednik Inicijativnog odbora Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH koja je utemeljena 15 tak godina kasnije, nakon mukotrpne borbe koju je predvodio za tu instituciju. Jakov je bio i prvi predsjednik HAZU-a te jedan od osnivača Sveučilišta u Mostaru, a impozantan je i njegov znanstveni opus:
autor je 18 monografija i knjiga, preko stotinu znanstvenih i stručnih radova. Silovito se cijeli svoj radni vijek borio za izgradnju i jačanje hrvatskih institucija, ukazujući na potrebu da se kroz institucionalni razvoj jačamo, duboko svjestan kako kulturne, društvene i akademske institucije u velikoj mjeri određuju jedan narod i njegov identitet. Toga uvijek i mi ovdje moramo biti svjesni, jer je na ovaj svima razumljiv način zapravo izrekao veoma važnu viziju i misiju održive budućnosti hrvatskoga naroda u BiH.
S punim pravom možemo reći da je svojim stvaralaštvom uvelike oplemenio Bosnu i Hercegovinu, čemu najbolje svjedoči njegovo bogato naslijeđe koje smo dužni baštiniti, vrednovati i čuvati kao neizostavan dio naše suvremene nacionalne i kulturne povijesti.
Naš Jakov je bio izniman čovjek, neumorni radnik, uvijek nadahnut i ustrajan da svoje ideje, misli, na sebi svojstven način, predoči svakom pojedincu, neovisno o starosnoj dobi i obrazovanju. Bio je naš prosvjetitelj, uvijek na raspolaganju svima i osobito susretljiv spram najmlađih, naših studenata od koji će mnogi biti nositelji znanstvenog i društvenog života Hrvata BiH.
Njegova neumoljiva posvećenost pozivu utoliko je dostojnija hvale i divljenja, jer je iskusio osobne životne tragedije, gubitak voljenih, kojima sada slobodan hodi u susret i zagrljaj. Dragi prijatelju, naš posljednji razgovor je bio prije nepunih 10 dana, u tvojoj sobi privatnog stana. Neizmjerna bistrina uma koju si zadržao do zadnjeg trenutka ali i snaga i volja da tvoja stvaralaštva ostanu u pravim rukama su nešto što ću čuvati u svome sjećanju kao našu zadnju uspomenu.
Pamtit ću te kao velikog čovjeka. Svaki tvoj trag, tvoje djelo bilo je temeljito i razborito, mudro i odvažno, odmjereno i dosljedno. Tvojim odlaskom ostaje velika praznina, ali i veliki motiv da nastavimo tvojim putem i smjerom.
Predragi naš Jakove, bila mi je čast i zadovoljstvo raditi i surađivati s tobom. Bio si veliki učitelj, veliki profesor i jedan od najvećih intelektualaca na našim prostorima. Još jednom uvaženoj obitelji akademika Pehara upućujem iskrenu sućut. Dragi prijatelju, počivaj u miru Božjem.
