Povodom tragične smrti jedanaestomjesečne bebe iz Konjica, dr. Lamija Velagić, koja je tog dana bila dežurna liječnica u Općoj bolnici Konjic, oglasila se i iznijela prikaz događaja kobnog dana.
U postupanju s pacijenticom, prema važećem protokolu, slušala je upute nadležnog i nadređenog specijalista pedijatrije.
Njezino obraćanje pročitajte u nastavku:
„Zbog nesretnog događaja koji se dogodio u našem gradu – koji je rezultirao smrću 11,5-mjesečnog djeteta – ali i zbog neutemeljenih natpisa i komentara u javnosti, osjećam potrebu da se – kao dežurna liječnica tog dana – oglasim i dam uvid u sliku stvarnih događaja:
Naime, 7. rujna 2025. bila sam dežurna liječnica (kao mlada liječnica po struci, liječnica sam opće prakse) u Općoj bolnici Konjic.
U 17:04 sati, dječak star 11,5 mjeseci upućen je iz Službe hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Konjic (DZK) u Hitnu pomoć Opće bolnice Konjic (HBK). Dječak je došao u pratnji oca i bake, majka nije bila prisutna.
Budući da ga nisam mogla pronaći u sustavu zdravstvene zaštite, pitala sam Nenu je li dijete upisano u sustav zdravstvene zaštite, na što sam dobila odgovor da dijete nikada nije bilo zdravstveno osigurano.
Razlog za Uputa u UC-u bila je povišena tjelesna temperatura. U razgovoru s ocem saznao sam da je dijete dan prije imalo temperaturu od 37,5°C, te da je u nekoliko navrata povraćalo i imalo proljev. Dalje navodi da se dijete hrani isključivo hapom. Tijekom pregleda djeteta, tjelesna temperatura mu je bila 38,5°C, bio je blijed, djelovao je iscrpljeno, tahipnoično (ubrzano disanje), auskultatorno se čuo otkucaj srca na srcu, tahikardična srčana akcija (ubrzan rad srca), bez šumova, a na plućima pojačan šum disanja.
Ostali nalazi bili su neupadljivi. Odmah sam naručio uzimanje uzorka krvi za laboratorijsku analizu (KKS, DKS, CRP, ŠUK, UREA, KREATININ), rentgensku snimku pluća i, kako bi se snizila tjelesna temperatura, davanje Voltaren čepića za djecu. Kontaktirali su me iz laboratorija da su vrijednosti šećera u krvi povišene na aparatu, što sam provjerio mjerenjem šećera u krvi na vrpci.
Budući da je vrijednost šećera bila je jako visoka (imala je 17,5), odmah sam nazvala nadležnog pedijatra, naglasivši mogućnost ketoacidoze i infektivnog stanja, te da ostali nalazi još nisu potpuni, ali da me ovo stanje alarmira.
Željela bih naglasiti da sam u daljnjem liječenju pacijentice, prema protokolu, bila dužna slušati upute nadležnog i meni nadređenog specijalista pedijatrije. Pedijatar mi je tada rekao da ne može doći u bolnicu pregledati dijete zbog bolova u skočnom zglobu, te da mu pošaljem RTG snimku pluća i nazovem ga kada svi nalazi budu gotovi.
Nakon 10 minuta ponovno sam kontaktirala pedijatra zbog nalaza. Tada me je uputio da dijete pošaljem u Pedijatrijsku kliniku SKB-a Mostar. Rekla sam mu da ću sve pripremiti i poslati kola hitne pomoći (naglašavam da sam to uvijek radila u prethodnim slučajevima), na što sam od nadležnog pedijatra dobila upute za prijevoz privatnim vozilom.
Nakon razgovora, medicinski tehničari me obavještavaju da su otac i dijete premješteni u zasebnu sobu zbog neugodne scene, budući da je u tom trenutku U prijemni dio UC-a stiglo je vozilo HMP-a s ozlijeđenim motociklistom.
Odmah sam otišao ocu i rekao mu mišljenje pedijatra, da nalazi nisu najbolji, te da naši kapaciteti nisu u mogućnosti ispitati točan uzrok djetetovog stanja.
Naglašavam, ni u jednom trenutku nisam rekao ocu da nemamo kola hitne pomoći, već naprotiv, unatoč uputama nadređenog liječnika specijalista, pitao sam oca: “Imate li prijevoz, da vam ipak možemo osigurati kola hitne pomoći?”.
Otac je rekao: “Sam ću ga odvesti.”
Na moje pitanje ima li nekoga tko bi s njim išao u Mostar, da bude s djetetom, odgovorio je: “Pokupit ću njegovu majku” i otišao.
Oko 18:30 sati otac, dijete i majka napustili su UC.
Sve navedeno sam ranije dostavila nadležnim zdravstvenim ustanovama. U daljnjem rješavanju ovog slučaja spreman sam surađivati sa svim nadležnim ustanovama”, stoji u poruci dr. Velagić.
