„Kad dođem u Hercegovinu, brže hodam, lakše dišem i bolje mislim“, ovako je Nobelovac Ivo Andrić opisao Hercegovinu.
Krševita Hercegovina mnogima je bila inspiracija, koji su pokušali da odgonetnu i približe strancu, prolazniku njene skrivene ljepote.
Ali najčešće su , baš ti stranci, prije uspjeli da vide i osjete njenu posebnost.
Opisana je u mnogim pjesmama, pričama, knjigama kao zemlja krša, smokve, vina, gusala i gange.
Naime Hercegovina je regija na jugu Bosne i Hercegovine.
Ona nema službenu granicu. Ranije se nazivala Humska zemlja, Zahumlje ili Hum. Zahvata oko 22% površine BiH s udjelom u ukupnom broju stanovnika od oko 10%. Nalazi se između dva područja: na sjeveru planinskog, a na jugu primorskog.
U nastavku donosimo nekoliko lijepih citata o ovoj krševitoj zemlji.
„Bio je Hercegovac, a Hercegovina, naročito južna, i jugoistočna, ima po pravilu dobar soj ljudi. To je zemlja s mnogo kamena, a malo svega ostalog, ali to malo što rodi hranjivo je i plemenito, i s vodom i zrakom daje zdrave i razumne ljude. Oni su više skloni računu nego osjećanju, ali njihova je računica tako dobra i sigurna da su redovno i korisniji i prijatniji i cjelini i pojedincu nego mnogi osjećajni ljudi zamagljena razuma i naopake računice“– Ivo Andrić
„Kad dođem u Hercegovinu, brže hodam, lakše dišem i bolje mislim“– Ivo Andrić.
„Srce mi udara kao ludo dok se vozim prema plavičastim brdima u daljini. Mali smo narod, ali smo dobro raspoređeni. Ima nas svuda. Hercegovina nije mogla da ishrani sve Hercegovce, pa ih je poslala u svijet. Niko se nije tamo izgubio. Кuda god se sretnemo, oči nam se nekako zacakle i zasuze čim izgovorimo svoja prezimena. To je zbog toga što smo mnogo patili, pa nam drago što smo ipak živi, da nas još ima.
