Ovo trebaju pročitati svi današnji roditelji: Spusti glavnu sklopku u kući, skini mu slušalice s glave i mobitel iz ruku

Draga naša državo i ostali bijeli svijete što se krstiš i čudiš ovoj tragediji u Beogradu, pogledaj malo ispred sebe, okolo sebe. Kakvu djecu odgajamo, kakav im primjer dajemo?
Ovo smo mogli biti MI.
Ne dao Bog nikome.
Ali umjesto silnih djeljenja objava po društvenim mrežama, kolutanja očima i petljanja jezikom na dežurnoj kavi sa istima, spusti glavnu sklopku u kući, skini mu slušalice s glave i mobitel iz ruku.
Pričaj, kopaj, traži!!
Sva se djeca rode dobra, a mi ih odgajamo da budu bolji ili da oprostite- govna.
Zgražate se ovome po televiziji a pred nosom vam se dogadaju iste ili gore stvari.
Šutite.
Nije moj- glavna obrana.
Kakav primjer dajete djeci ako 5-godišnjak zna koje su original tene.
Vokabular mu bogatiji od ćaćinog, bar što se psovke tiče.
U vrtiću zagrću etikete da vide jel majica iz Zare.
Dite od 9 godina zna šta je sex.
Ne smiš ga probudit nediljom na misu, bit će mučan vazdan.
Ništa šipka, sve se razgovorom može riješiti.
Ma koji razgovor, kad svak u svoj mobitel bleji.
Upita te nešto, a ti drvlje i kamenje.
Jer igrica će ti propast.
Natječete se ko će bolje i više preko djece.
Djeca ili monstrumi?
Sve bankovni računi i položaji određuju.
Sve može ako imaš pare i ” ime”!
Možeš zlostavljat i maltretirat.
Ubijati. Krasti. Psovati. Rugati. Omalovažavati. Zataškati. Razglasiti.
Šta s ovima što nemaju pare?
Što ih roditelji uče da je najvažnije biti dobar i pošten.
Oni će u zadnje klupe, čekat mrvu vaše pažnje i pravo glasa.
Kad dođu kući, pitaju mater i ćaću zašto je to tako.
I šta im reć,a?
Da šute i duraju, da nikad ne započinju prvi, da mora tako bit. Da mu na jedno uđe na drugo izađe, da je i on zaslužio 5 ali eto i 4 je ocjena. Da ne postoji ružna osoba na ovoj kugli. Da ima pravo plakati i pogriješiti.
Da je bitno dati sve od sebe a ocjena kakva god je.
Odmahnuti rukom ili?
Pričati.
Biti najbolji prijatelj svojoj djeci.
Biti roditelj.
I stega i pažnja.
Naučiti ih da vrijede.
Da su jednako važni.
Da su voljeni bar kad dođu kući.
Da nisu važni aplauzi i medalje, nego nešto što se zove srce.
Koliko ste samo srušili snova običnih malih velikih ljudi.
Dok vi trčite za parama, djecu odgajaju mobiteli.
Sve pare mogu kupit, ali život ne.
J***le vas pare.
Štefa Lončar Marić iz zadnje klupe.