U nedjelju su izbori u Mostaru, prvi nakon punih 12. godina. Koristim to moj druže s one strane grada da ti napišem jedno pismo. Vidim da ovi tvoji puno toga poručuju i pišu nama, a ovi moji tvojima ne pišu ništa. Znam da nemaju tamo nikome ni pisati, jer tamo i nema Hrvata. Ono što ih ima nažalost su na Sutini, i do njih ništa više ne dolazi. Rekoh onda sebi, hajde da bar ja tebi napišem nešto.
Vidim da ti šutiš, a znao si često reći da nema strana u Mostaru, i da je to jedan grad. Možda sam nekada i povjerovao u to što pričaš, ali sada mislim da su to priče za malu djecu. Da je Mostar jedan grad valjda bi u cijelom gradu živjeli Hrvati, isto onako kako u njemu žive tvoji Bošnjaci.
Druže moj vidim da šutiš i na jučerašnje izjave da je Mostar srce Bosne. Znam da bi nekada za takvo nešto nekome nos slomio, a jučer nikakve tvoje reakcije. Ne znam čemu šutnja, Mostar je u Hercegovini, nikada nije, a i neće biti u Bosni. Politike se mogu mijenjati druže moj, a Mostar će uvijek biti središte i ponos Hercegovine.
Druže moj prešutio si i jučerašnji napad čovjeka koji je svojevremeno napustio naš Mostar i grubo uvrijedio jednu mladu djevojku samo zato što predstavlja Hrvate na izborima. Nekada smo u Mostaru bili kalaviri i džentlmeni, te smo štitili cure. To je bilo naše nepisano pravilo i po tome smo bili poznati. Jučer si ti prešutio jer po tebi je valjda Serga Mostarska raja, a to što je pjevao znaš već kakve pjesme i što vrijeđa djevojke tebi sada nema veze.
Druže moj sjećaš li se kada su mi pričao da su svi političari isti, i ti tvoji, i ovi naši. Uvjeravao si me da ne treba izlaziti na izbore, a onda kada si mene uvjerio da je to tako, odjurio si glasovati za svoje. Znam i da si glasovao za Komšića, ne zato što ga voliš nego zato što su ti tako naredili tvoji. To što si meni pričao da sarajevski ublehaš nije te spriječilo da mu daš glas, a dao si mu glas samo da napakostiš meni svom drugu s druge strane.
I ovaj puta druže pokušao si me uvjeriti da ne izađem na izbore. Druže moj to ti ovaj neće poći za rukom. Ostaj mi zdravo druže moj, ja ću u nedjelju obući svečano odijelo i glasovati za svoje. Hvala ti druže moj što si mi otvorio oči, ne zamjeram ti ja ništa i neka tebe u srcu Bosne s tvojim beogradskim i sarajevskim prijateljima, a ja ću i dalje ostati svoj na svome u svojoj Hercegovini.
