Godinu po godinu
sve nas manje ima tu
i sve prazniji je sto
a cipa bol, a cipa bol
Riječi nisu dovoljne da izraze osjećaje zbog tvog odlaska, a u meni nekakva duboka praznina. Prije samo par dana bio sam s tobom i upitao sam te za zdravlje , a ti ne bio ti kada bi se žalio ili kukao zbog nečega, pa ni zbog te teške bolesti koja te je na kraju i odvela od sviju nas. Dijeleći tvoj optimizam povjerovao sam da ćeš pobijediti bolest i da ćeš još dugo biti s nama. Nažalost to se nije ostvarilo i otišao si, možda na neki bolji svijet, ali svejedno ćeš nam puno, puni nedostajati na ovom, u kojem si nas ostavio.
Falit ćeš svima u kafićima koje si svakodnevno posjećivao. Falit ćeš svojim Zrinjevcima na stadionu Zrinje. Falit ćeš svojim najmilijima, ali i svima nama tvojim prijateljima koji smo te poznavali. Ono što ti mogu obećati jeste da te nikada nećemo zaboraviti i nadam se da će tvoj Zrinjski sutra pobjedu posvetiti upravo tebi. Danas smo te ispratili po posljednji put s ovog svijeta pa ću evo uzeti sebi za pravo da ti poručim da negdje gore pozdraviš sve naše Zrinjevce. I ona gore tribina je sada nažalost svakim danom sve punija, kao što je ova naša na stadionu praznija…
Jednoga dana kada prođe sve, s neba bodrit ću te. Jednoga dana Zrinja čut ćeš moj glas: Volio te jedan Ultras!
