TUŽNA PRIČA OBITELJI KRSTIĆ
Plače nebo iznad grada,
bolno jeca Mostar sad,
Mostarci su u suzama
jer vi niste više s nama.
Roberto, Boris, Marijana,
tri su cvijeta u mladosti,
živote im ugasiše
kamikaze bez milosti.
Ostade anđelčić mali,
ostala je Gabrijela,
u svom bolu, u suzama,
stalno pita u bolnici
Što je nema, gdje je mama?
Pretužna je ovo priča,
mnogo boli dragi svijete,
ostalo je bez najdražih,
to nedužno malo djete.
Ostade bez oca, majke,
bez jedinog svoga brata,
nema više koga grlit,
rukicama oko vrata.
I bezbrižna igra s bratom,
u trenu se ugasila,
u krilu je nikad više
neće držat majka mila.
Nit očeve ruke drage,
neće nosit svoje djete,
duša boli, srce jeca,
a niz lice suze lete.
Visoko ste sad na nebu,
u kraljevstvu Božjeg raja
i čuvajte kćerku, sestru,
nek vas ljubav vječna spaja.
“Boris, Marijana i Roberto
Počivajte u miru Božjem,
Gabrijela anđele dragi
želimo ti brz i uspješan
oporavak i najbezbolnije
odrastanje”
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 26. rujna 2022.
