Da stavimo priču u kontekst, prvo treba reći o čemu se točno radi. Gastarbajterka je, po svoj prilici, došla iz Švicarske na odmor i riješila da tu priliku iskoristi da se proveseli onako kako gastarbajterima mahom nedostaje u tuđini.
Tako ova žena, ponesena pjesmom, staje nasred bulevara, izlazi iz auta i na primjedbu društva da je to što radi kažnjivo, zaključuje da to “nije ništa što dvije tisuće ne mogu da srede”. Potom nastavlja da igra nasred prometne ulice, da bi kao vrhunac na kraju pokazala i trubače u gepeku.
A o negativnima komentarima da ne govorimo: “pamet kad te ostavi”, “slika ono što jeste, dno dna”, “mene je sramota u njeno ime, eto”, “bravo, taman pokaži snimak svojoj djeci kako im je majka bila meta sprdnje…normalnom za gađenje”, “u kavez sa njom”.
To što njeno uživanje u životu ugrožava sve sudionike u prometu, počevši od nje same, preko snimatelja, pa do zatvorenih trubača, pojedini ne shvataju ni najmanje ozbiljno.
Pozitivnih komentara ima koliko i negativnih. Klasična parola “zaradila je, pa može da radi s novcem što poželi” stoji sve dok tim zarađenim novcem nikoga ne ugrožava.
Postoji razlog zbog čega joj ovakav “provod” nedostaje, a to je jer je u uređenim zemljama, poput one u kojoj živi, strogo kažnjiv.
Međutim, njeni branitelji i dalje je vide samo kao jednu veselu ženu, zadovoljnu i ispunjenu sobom.
Tako su se odjednom na mreži brzo stvorila dva tabora: oni koji nisu uz nju postali su zavidni, makar su ih tako opisivali komentatori koji je brane. Branitelji su, također, za sebe i plavušu tvrdili da su osobe koje su postigle svrhu u životu i znaju da uživaju. S druge strane, “zavidni” nisu komentirali branitelje, samo plavušu.
Oni aktivniji na Twitteru sjetit će se skorašnjeg slučaja doktorice iz Srbije koja radi u Njemačkoj, a koja je, bez spominjanja imena, detalja i bilo kakvih osobnih odrednica, podijelila sa svojim pratiocima jednu anegdotu s pacijentom.
Uskoro je optužena za iznošenje privatnih detalja, a oni poduzimljiviji među tviterašima uspjeli su da pronađu bolnicu u kojoj radi i prijave je. Epilog je bio takav da je tviterašica kažnjena na određeno vrijeme, a sada je isti scenarij zaprijetio i ovoj gastarbajterki.
– Budeš mangup, ako ti je do toga, pa odeš u Zurich, Beč, Berlin, pa ispred “Rathausa”, u tim gradovima izvodiš ovo isto. A ne ovako bahatiš se tamo gdje ljudi rade za 200 eura mjesečno. Jadno i bijedno. Nego ne pripadaš tamo gdje živiš i radiš, ne prihvataju te domaći, nisi integriran, u većini slučajeva, jezik ti je očajan i onda dođeš u Srbiju i bahatiš se. Mizerno i tužno – poručuju joj na društvenim mrežama.
A da se ne radi samo o bahatim gastarbajterima već o stanju svijesti, govori snimak koji, također, u ovim trenucima obilazi društvene mreže, gdje otac iz Srbije pušta dijete da upravlja vozilom dok mu sjedi u krilu. Je li “zlobno i zavidno” željeti da svi budu sigurni na ulicama, da vozite ne razmišljajući da li neko usred mraka na bulevaru igra kolo s automobilom punim glazbenika, ili da ne želite da vam među sudionicima u prometu za volanom bude dijete? Ako nam je ovo zaista jedina zabava, onda bolje da pocrkamo od dosade. Život u Srbiji je zaista dovoljno težak, zašto biste morali da nekom ni krivom ni dužnom na dušu natovarite još i pun gepek glazbenika?
