Danas je dan zaljubljenih, a kalendar je na to naslonio pokladni utorak. Naša objava ima vezu s oba dana, ali romansa je, nažalost, završila tragično.
Na slici su sjajni napadač Zrinjskog Ilko Pavlović i Vera Tokić, na jednom od maskenbala u Hrvoju. Sve njihove planove prekinula je tužna vijest, u veljači 1941., kada je Ilko preminuo u sanatoriju Brestovac, na Sljemenu.
Imao je samo 21 godinu i bio je jedini sin u obitelji trgovca Tome i Ane Pavlović. Trebao je naslijediti očev privatni posao u rodnom Metkoviću gdje je nekoliko godina djelovao i kao blagajnik mjesnog „Napretka“. Ipak njegova istinska ljubav bio je nogomet.
Prve nogometne korake načinio je u lokalnoj „Naroni“ gdje je vremenom postao jedan od najboljih igrača. U to doba HŠK Zrinjski ga je pozivao kada je trebalo pojačati momčad. Kako Sarajevski nogometni podsavez nije blagonaklono gledao na posuđivanje igrača uprava HŠK Zrinjski ga dovodi u klub početkom 1937. godine.
Osim što je slovio za pouzdanog i kvalitetnog igrača Ilko je bio vrlo društven i veseo čovjek, te je kao takav ostao upamćen među svojim suigračima. Stoga ne začuđuje što je na njegov pogreb došla kompletna momčad na čelu s predsjednikom Dragutinom Turkaljem.
Bio je to sprovod kakav Metković do tada nije upamtio. Od rodne kuće do crkve lijes su nosili igrači „Narone“, a od crkve do groblja suigrači iz Zrinjskog.
Deset igrača Zrinjskog u dresovima s crnim florom bez svog jedanaestog prvotimca. U ime kluba od Ilke Pavlovića dirljivim govorom oprostio se predsjednik Turkalj, a na pogrebu je tužne akorde odsvirala i Hrvatska glazba.
