Američki magazin Politico analizirao je kompleksnu dinamiku rata u Ukrajini, fokusirajući se na geopolitičke igre velikih sila, podršku Zapada, izazove ukrajinskog otpora i globalne posljedice sukoba koji ulazi u treću godinu bez jasnog kraja na vidiku.
Da ste hodali linijama fronta u ranim tjednima rata u Ukrajini, čuli biste povike na ukrajinskom i ruskom, možda pomiješane sa glasovima koji govore regionalnim jezicima poput burjatskog i čečenskog.
Danas, trupe s obje strane linije sukoba komuniciraju na španjolskom, nepalskom, hindskom, somalskom, srpskom i korejskom, piše Politico u svojoj analizi. Strani jezici koji se govore u blatnjavim rovovima samo su jedan od znakova kako sukob dobija sve veću međunarodnu dimenziju.
Na nebu iznad bojnog polja, američki sistem protuzračne obrane bi mogao presresti iranski dron Shahed dok na zemlji njemačka artiljerija fijuče pored sjevernokorejskih granata. Za blizu tri godine, čak i najtvrdokorniji izolacionisti teško bi mogli predstaviti rat kao “regionalni sukob” između Rusije i Ukrajine.
Ono što je počelo u veljači 2022. kao najveći europski kopneni rat od Drugog svjetskog rata sada pretenduje na titulu najglobalnijeg sukoba od Hladnog rata, u koji su direktno ili indirektno uključene desetine zemalja.
Taj aspekt sukoba bi na kraju mogao zapečatiti njegovu sudbinu, jer Ukrajina rizikuje gubitak svog najvećeg saveznika dolaskom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, čak i dok Rusija privlači sve veću podršku drugih neprijatelja Washingtona, prvenstveno Sjeverne Koreje.
“Posljednji put kada smo vidjeli nešto ovakvo vjerojatno bi bila sovjetska invazija na Afganistan”, rekao je istaknuti povijesničar Hladnog rata Sergej Radčenko, dodavši: “Tada je postojao pritisak Zapada na podršku mudžahedinima, kao i iz Pakistana, dok su svi pokušavali intervenirati”.
Proksi rat
Kada je Moskva pokrenula invaziju punog obima na Ukrajinu u veljači 2022. godine, Kremlj i njegovi propagandisti pravdali su je kao neophodan i obrambeni potez protiv NATO-a.
Mišljenja se razlikuju o tome da li je ruski predsjednik Vladimir Putin zaista namjeravao sukob s takozvanim kolektivnim Zapadom.
Ali postoji široki konsenzus da je očekivao da će se rat završiti za nekoliko dana i da je, s razlogom, računao na to da će Zapad reagirati uglavnom osudama, ali bez konkretnih mjera, kao što je pokazano ranijim ruskim upadima u Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju.
“To bi bio lokalni sukob da se brzo završio”, rekao je Radčenko i doao: “Ali nije”.
Ukrajinci su se borili zubima i noktima, a Putinove trupe oklijevale su dovoljno dugo da Zapad privuče pažnju.
Europa je postala zabrinuta za svoju sigurnost, dok su Sjedinjene Američke Države bile pod pritiskom da održe imidž zagovornika demokracije i europske sigurnosti. U roku od nekoliko dana, zapadno oružje i obavještajni podaci počeli su pristizati, pomažući Ukrajincima da zaustave rusko napredovanje i internacionaliziraju sukob.
Danas se obje strane oslanjaju na vanjsku pomoć: Ukrajina za preživljavanje, a Rusija za održavanje svoje dominacije u zraku i na terenu, dok minimizira utjecaj rata na vlastito stanovništvo.
Kako su se borili za više resursa, obje strane su postavile velike, ideološke tvrdnje. Ukrajina kaže da se bori za “demokratiju”, dok Rusija tvrdi da vodi krstaški rat protiv onoga što naziva američkom hegemonijom i “kolektivnim Zapadom”.
Moskovska retorika o “multipolarnom svjetskom poretku”, koliko god nejasno definirana, bila je dovoljno uvjerljiva da privuče Iran da osigura dronove Shahed i Sjevernu Koreju da isporuči balističke rakete, milione granata i, odnedavno, tisuće vojnika.
Takozvani globalni jug također se sve više okreće prema Rusiji kroz platforme poput BRIKS-a, grupe zemalja koje su usprkos značajnim razlikama našle zajednički interes u nezadovoljstvu prema globalnim institucijama poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.
Najveći saveznik Moskve je Kina, koja je odigrala ključnu ulogu u održavanju ruske ekonomije usprkos zapadnim sankcijama, pružajući tržište za rusku naftu i gnojivo, dok istovremeno osigurava pristup neophodnoj tehnologiji.
“Indija i druge zemlje mogu trgovati s Rusijom, što je značajno. Ali ništa se ne može usporediti s onim što Kina donosi na sto”, rekao je Aleksandar Gabujev, direktor Centra za Euroaziju Carnegie Rusija.
Istovremeno, Rusija nastavlja svoju dugogodišnju praksu hibridnog ratovanja, izazivajući nevolje i šireći postojeće podjele u inostranstvu.
Za razliku od Hladnog rata, međutim, ne postoje posredni sukobi u kojima Moskva može direktno udariti na NATO. Dakle, “Rusija traži alternativne načine da uzvrati”, rekao je Gabujev. “Povećati troškove, nanijeti bol, osvetiti se”.
To uključuje miješanje u izbore, izazivanje požara i druge saboterske aktivnosti, kao i podršku antizapadnim akterima – od financiranja proruskih oligarha koji žele spriječiti pro-EU kurs Moldavije do obavještajnih informacija jemenskim Hutima za napade na zapadne brodove u Crvenom moru.
Zapadna pomoć
U međuvremenu, protivnici Rusije ne miruju. Kijev je primio više od 220 milijardi dolara pomoći iz Europe i SAD-a, a zemlje NATO-a isporučuju sve naprednije oružje – od haubica na početku rata do F-16 borbenih zrakoplova i ATACMS raketa dugog dometa.
Europska unija je, u znak jasne geopolitičke podrške Ukrajini, ubrzala proces njenog pristupanja, kao i Moldavije i Gruzije.
Bez zapadne pomoći, rat ne bi preživio prvu godinu i završio bi se “porazom” Ukrajine, rekao je Gabujev.
No, Zapad je istovremeno zadržao određene granice, birajući oprezan pristup u eskalaciji sukoba. Na frustraciju Kijeva, isporuke oružja dolazile su u fazama i uz stroge uvjete.
Sjedinjene Američke Države, najvažniji saveznik Ukrajine, postavile su ograničenja na oružje koje se može koristiti za napade na rusku teritoriju. Osim toga, američki vojni savjetnici i trupe nisu direktno uključeni u borbene operacije, iako SAD pruža obavještajne podatke i vodi obuku za ukrajinsku vojsku.
“Zapad pokušava održati ravnotežu između podrške Ukrajini i izbjegavanja direktnog sukoba s Rusijom”, rekao je Radčenko. “To je kompleksan ples koji nije uvijek uspješan”.
No, ta podrška je podložna političkim promjenama. Dolazak Donalda Trumpa ili nekog drugog izolacionističkog lidera na vlast u SAD-u 2024. mogao bi promijeniti dinamiku, jer su mnogi republikanci skeptični prema kontinuiranoj pomoći Ukrajini.
“Ako SAD povuče svoju podršku, to bi bilo katastrofalno za Ukrajinu”, dodao je Radčenko.
Sve veći globalni utjecaj
Na drugoj strani Rusija je uspjela osigurati podršku nekih zemalja izvan Zapada, privlačeći ih ekonomskim i političkim ponudama. Ovo uključuje iranske dronove, sjevernokorejsku municiju, kao i širu političku podršku iz Kine i Indije.
Međutim, čak i među ruskim saveznicima postoje ograničenja. Kina, iako ključni ekonomski partner, nije spremna direktno uključiti svoje trupe ili vojnu opremu u sukob. Indija održava neutralan stav, izbjegavajući otvoreno zauzimanje strane, dok koristi trgovinske prilike s obje strane.
“Rusija računa na to da će zapadni savez oslabiti s vremenom”, rekao je Gabujev, dodavši: “Ali također ima svoje unutrašnje slabosti. Ekonomski pritisak i ograničeni resursi mogli bi postati ozbiljan problem za Moskvu”.
U međuvremenu, globalni utjecaj rata se nastavlja širiti. Cijene hrane i energenata variraju zbog nestabilnosti u crnomorskoj regiji, dok zemlje širom svijeta osjećaju ekonomske posljedice sankcija i geopolitičkih previranja.
Budućnost rata
Kako rat ulazi u treću godinu, budućnost sukoba ostaje neizvjesna. Ukrajina se nada da će zapadna vojna i politička podrška omogućiti uspješan protunapad i povratak okupiranih teritorija, uključujući Krim. No, bez odlučujućih pobjeda na bojnom polju, zamor od rata mogao bi narasti, posebno u zapadnim zemljama koje se suočavaju s vlastitim unutrašnjim problemima.
S druge strane, Rusija se oslanja na iscrpljivanje ukrajinskih i zapadnih resursa, računajući na dugotrajni rat iscrpljivanja. Ali kako se ruska ekonomija sve više oslanja na Kinu i globalni jug, pitanje je koliko dugo može izdržati bez ozbiljnih posljedica na domaćem terenu.
“Obje strane ulažu ogromne resurse u ovaj sukob, ali pitanje je koja će prva posustati”, rekao je Radčenko.
Za sada, sukob ostaje u pat poziciji, s obje strane odlučne da nastave borbu. Ukrajina se oslanja na nadu da će Zapad ostati dosljedan, dok Rusija nastavlja širiti svoje veze s nezapadnim akterima, dodatno internacionalizirajući sukob.
Sve ukazuje na to da će rat ostati jedan od glavnih globalnih izazova u doglednoj budućnosti – s dugotrajnim posljedicama koje će se osjetiti daleko izvan granica Ukrajine i Rusije.
