Prvih dana ove godine porez na dobit iznenada je postao jedna od gorućih tema u domaćoj javnosti, iako se njegova stopa nije mijenjala tko zna koliko godina unazad.
Ovo se pitanje pojavilo zajedno s odlukom o povećanju minimalne neto plaće na tisuću KM, piše BiznisInfo.ba.
U prvi mah su predstavnici vlasti spomenuli porez na dobit vjerojatno bez stvarne namjere da mijenjaju njegovu stopu, već više kako bi zaprijetili poslodavcima da se ne bune previše zbog povećanja minimalne plaće.
Vlast je, jednostavno rečeno, željela pokazati da ima i druge alate u svojim rukama kojima može uzeti dodatnu zaradu iz džepova poslodavaca. No, ideja o promjeni stope ovog poreza naišla je na plodno tlo te su je mnogi počeli podržavati.
U posljednjih desetak dana gotovo da nema političara ili stranke, bilo iz vlasti ili oporbe, koji nisu izjavili kako je stopa ovog poreza preniska te da bi je trebalo povećati kako bi se spriječilo enormno bogaćenje pojedinaca i pravednije raspodijelilo bogatstvo u Federaciji BiH.
Kritika “preniske” stope poreza na dobit postala je izvrsna platforma za političare da pokažu kako su na strani naroda, a ne krupnog kapitala. Naravno, nitko pritom nije ponudio ni površnu analizu mogućih posljedica povećanja ovog poreza.
Pogledajmo najprije je li stopa poreza na dobit doista najniža u Europi, kako su mnogi tvrdili posljednjih dana.
Stopu poreza na dobit od deset posto, osim BiH (budući da je ista stopa i u RS-u), imaju i Kosovo, Sjeverna Makedonija i Bugarska. Crna Gora i Mađarska imaju još nižu stopu od devet posto. Albanija i Srbija imaju nešto višu stopu od 15 posto, dok Rumunjska ima 16 posto.
Stopa ovog poreza u Hrvatskoj iznosi 18 posto, a u zemljama srednje Europe nešto je viša – u Slovačkoj i Češkoj 21 posto, u Sloveniji 22 posto itd. Još viša je u zemljama zapadne Europe, primjerice u Nizozemskoj i Francuskoj 25 posto, u Njemačkoj 30 posto itd.
Iz ovog pregleda vidljivo je da određivanje stope poreza na dobit nije baš proizvoljno, već slijedi određena pravila.
Najvišu stopu ovog poreza imaju najrazvijenije države, čije se gospodarstvo temelji na proizvodima visoke složenosti i profitabilnosti, poput automobila, elektronike itd. Te zemlje nude toliko pogodnosti investitorima da nemaju potrebu snižavati poreznu stopu.
Države u razvoju, koje se uglavnom bore za privlačenje investicija iz prve skupine država, to čine, između ostalog, i nešto nižom stopom poreza na dobit.
Najmanje razvijene države, čije se gospodarstvo u velikoj mjeri temelji na proizvodima niske složenosti, imaju najnižu stopu poreza na dobit kako bi privukle bilo kakve investicije.
Primjerice, ako Mercedes ili Tesla žele graditi tvornicu automobila u Europi, odabrat će zapadnu ili srednju Europu, a ne Balkan, bez obzira na stopu poreza.
No, neki jednostavni dijelovi, poput presvlaka za sjedala za te automobile, mogu se proizvoditi i u Njemačkoj, BiH, Sjevernoj Makedoniji ili bilo gdje drugdje, a na odabir lokacije uvelike će utjecati porezni okvir i cijena radne snage.
Dakle, države su jedna drugoj konkurenti u privlačenju investicija, a stopa poreza na dobit važan je alat u toj borbi. Pritom treba prvenstveno uspoređivati države koje su nam geografski blizu i na sličnom stupnju gospodarskog i tehnološkog razvoja, pa se može zaključiti da je stopa poreza na dobit u FBiH manje-više usklađena s prosjekom regije. Usporedba BiH s Njemačkom i drugim razvijenim državama u tom je kontekstu potpuno besmislena.
Dolazimo do pitanja što bi se dogodilo da FBiH poveća stopu poreza na dobit, primjerice na 20 posto, kako su to mnogi predlagali posljednjih dana.
Prvi učinak bio bi pozitivan – prihodi od ovog poreza udvostručili bi se, što bi značilo oko 600 milijuna KM dodatnih prihoda u proračun na godišnjoj razini.
Prema nedavno objavljenim podacima, poduzeća u Federaciji ostvarila su 2023. godine dobit u iznosu od 5,7 milijardi KM, od čega 5,4 milijarde pripada privatnom sektoru. Moguće je da je taj iznos još veći u 2024. godini, što potvrđuje i rast prihoda od poreza na dobit.
Porez na dobit i zaostali prihodi od poreza na dobit za prvih 11 mjeseci 2024. godine iznosili su 620 milijuna KM. U cijeloj 2023. godini iznosili su 635 milijuna KM, a godinu prije toga 546 milijuna KM.
No, s druge strane, nema sumnje da bi ovaj potez imao izrazito negativne dugoročne posljedice po domaće gospodarstvo, koje bi postalo nekonkurentno u regiji i izgubilo jednu od rijetkih prednosti koje može ponuditi stranim investitorima, osobito nakon znatnog rasta cijena rada.
Prvo, stvorio bi se disbalans između entiteta, pa bi RS postao mnogo povoljniji za registraciju poduzeća u odnosu na FBiH. Osim toga, drastično bi se smanjila konkurentnost u odnosu na regionalna gospodarstva s kojima se natječemo.
Šanse za privlačenje stranih investicija, kojih je ionako malo, dodatno bi se smanjile, dok bi mnoge kompanije vjerojatno počele razmatrati preseljenje pogona u regije s nižim porezom i sličnim uvjetima poslovanja, kojih u okolici ima dovoljno.
Dakle, jasno je da ovo nije nimalo jednostavno, već vrlo složeno ekonomsko pitanje koje bi moglo imati ekstremne posljedice.
Stoga bi eventualne izmjene ovog poreza zahtijevale detaljne analize vrhunskih stručnjaka, sagledavanje svih aspekata i posljedica, kao i široku javnu raspravu te konsenzus cijelog društva.
