Na lokalitetu Stupi kod Posuškog Graca ove je nedjelje, 23. lipnja, nakon 2019. godine ponovno služena sveta misa kod groba biskupa fra Nikole Ugrinovića ili u narodu poznatijeg „Biskupova groba“.
Još od 50-ih godina, pa i prije, okolni narod iz Kočerina, Gruda i Posušja hodočasti na ovo mjesto i čini zavjete. Mnogi su hodeći i čineći zavjete na biskupov grob ozdravljali, a prema pučkoj predaji na ovom mjestu su Turci oko 1604. godine dočekali biskupa fra Nikolu Ugrinovića, njegova pomoćnika i pratitelje te ih pogubili. Desetljećima se na ovom mjestu govorila sveta misa, da bi se 2019. godine odjednom prestalo sa svetom misom na biskupovu grobu. Na oduševljenje čitavog puka koji gravitira ovom zavjetnom mjestu, ove godine je sveto misno slavlje održao fra Petar Drmić, župnik sa Posuškog Graca, piše portal Herc.info.
Preko više od 300 vjernika je prisustvovalo svetoj misi, a dolazilo se pješice sa sve tri strane; posuške, grudske i kočerinske, a istaknuo je to u svom uvodu fra Petar. – Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam, odakle god da ste došli, iz bilo kojeg pravca i bilo koje župe, općine ili kraja, bilo našeg posuškoga, bilo grudskoga, širokobriješkoga, župa Posuški Gradac, Kočerin, Grude, Gorica Sovići i drugih mjesta odakle ste došli ovamo. Ovdje nas okuplja ljubav Gospodnja – kazao je u uvodu misnog slavlja.
Župni ured Kočerin je organizirao hodočašće na biskupov grob od šumarske kuće na na Lipovcima u Kočerinu. Njih petnaestak je preko Ivankovića Doca pješice iz Kočerina stiglo na biskupov grob, dok su neki pristigli sa svojim automobilima preko Lipovica. Netom prije, župljani župe Kočerin su očistili i protrsili hodočasnički put od Ivankovića Doca do Stupa gdje se nalazi biskupov grob, a najveći inicijatori ovog hodočasničkog puta su bili Ivan Iko Martinović, Marko Martinović i Tomo Ivanković.
Hodočastilo se i od Posuškog Graca, Lipovica pa i Gruda u manjim skupinama koje su se mogli sresti putem do biskupova groba.
Iako nas danas razne brige more, kao stoljećima unatrag tako i danas, narod se okuplja u molitvi i vjeri, a ta snaga koju nam je Krist darovao pobijedivši smrt jača je od bilo kakvog straha i onda i danas. – Nema čovjeka koji nije na ovaj ili na onaj način doživio neki strah i sada kad bi nabrajali sve strahove moguće, puno bi ih mogli nabrajati. Uvijek misao na to da postoji motiv, uzvišeniji i veći, jači od same strahote muka mnogima je davao hrabrosti da se odupru i samim mukama i svim prijetnjama. Kako kaže psalam: Pa da se sav svijet utabori, srce se moje ne boji, ako si Ti sa mnom! Zato su oni koji su nam vjeru predavali i živjeli u tome duhu, srce se njihovo nije bojalo jer su znali da je Gospodin s njima – istaknuo je fra Petar.
Podsjetio je na veličinu naših predaka, svih onih koji su hodočastili nekoć i na ovo sveto mjesto i na druga sveta mjesta Hercegove zemlje. – Mi ovdje stojimo, vjerujemo, pored grobova svjedoka koji su više ljubili smrt i muku i patnju negoli vlastiti život, poradi Krista i Njegova evanđelja, koji su željeli služiti Bogu svome svim svojim životom, srcem, svojim djelom, svojom riječju pa čak i samom smrću. Krist je onaj koji je pobijedio svako zlo i smrt i patnju i svaku nevolju. Upravo zato i mi kad u svetoj misi slavimo, izgovaramo riječi: Tvoju smrt, Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo. U toj su nadi živjeli i naši preci, u toj su nadi živjeli i njihovi pastiri franjevci, da Uskrsnuće Isusovo slavimo, da je On Svojom smrću uništio našu smrt, i zato kaže sveti Pavao, Domovina je naša na Nebesima – kazao je među ostalim.
U hladovini šume nakon svete mise nastavljeno je zajedničko druženje svih okupljenih vjernika. Ovaj događaj su uveličali i konjanici konjičkog kluba „Alat“ iz Gruda.
Nakon nekoliko godina pauze, nadamo se da će se slavljenje svete mise na biskupovu grobu nastaviti i dalje iz godine u godinu, kako je to i prije bio običaj i da će narod u što većem broju dolaziti na ovo sveto i zavjetno mjesto. Hercegova zemlja je zemlja koja je dala mnogo mučenika koji su svojim životom posvjedočili vjeru u Boga. Štujući ovakva mjesta , kao što je biskupov grob, i časteći mučenike vjere u vremenu blagdana velikih svetaca dokaz je samo kako katolički narod Hercegovine ne zaboravlja svoju i živi svoju vjeru koja ga je očuvala i sačuvala kroz burnu i mučeničku povijest.
