Dijana Aničić, predsjednica udruge Anđeli, žena koja je zbog vlastite kalvarije na porodu godinama vodila sudski proces sa splitskom bolnicom, u ponedjeljak, 18. svibnja, prozvala je Ministarstvo za demografiju, mlade, obitelj i socijalnu politiku.
Danas je Dijana Aničić prozvala i Vladu i sve odgovorne. U vrlo emotivnom istupu, naglasila je kako je gore spomenuti paket samo kap koja je prelila čašu. Netko joj je spočitao da je u toj prozivci upotrijebila i ružne riječi. Drhtećim glasom je kazala:
– Meni to nisu ružne riječi. Ružne riječi su ignoriranje, maltretiranje, zanemarivanje, zlostavljanje, a ne one gore nabrojane. To su ružne riječi čime nas svakodnevno časte već 15 godina.
Status roditelja njegovatelja smo lobirali prije 13 godina, 2.500 tisuće kuna za cijelu familiju, za 24-satnu skrb je ništa, nije niti minimalac! Neka se srame! Godinama čekamo inkluzivni dodatak, ništa ni od njega. Prije dvije godine na poziv ministrice Murganić pozvani smo u Ministarstvo da radimo u povjerenstvu sa stručnjacima. Toliko godina smo maltretirani i zanemarivani, nitko se nije ošervao na niti jedan naš prijedlog. Ništa nije uvaženo, dvije godine hodanja Split – Zagreb. Gdje je taj zakon? Gdje su prijedlozi? Što je novo napravljeno? – nabrajala je.
Naglasila je kako djecu nakon smrti roditelja smještaju u domove za starije gdje ‘umiru kao i naši starci’, zanemareni, bez toalet papira, bez hrane, bez ičega.
– Šta da napravimo 30. lipnja? Da zatvorimo vrata i svu našu dicu iskrcamo pred Vladu? Jel to treba da napravimo? Tko će reći našim djelatnicima koji su do sada potlačeno radili u odnosu na druge institucije da zatvaramo vrata? Pitam vas je li vam ovo bio cilj? Je li bio cilj srušiti nevladin sektor, jeste li svjesni da je kičma ove države civilno društvo? Jeli znate da vam udruge hrane i opremaju beskućnike, nepokretnima nose hrane, daju rehabilitaciju dici. Jel to znate? Nove terapije nude udruge, je li to znate? Je li vam ovo bio cilj jer ako je svaka vam čast – upitala je.
Samo da znate; ako anđeli padaju, onda padaju uz vatromet. Ja sam Dijana Aničić, moj život je Duje i svi Anđeli, ja nisam figura od voska – suznim glasom je poručila svim odgovornima za ovu situaciju.
“Ako triba ja sam spreman sa svojom dicom u auto i na Markov trg”
Otac djece o kojima skrbe Anđeli, Nenad Šarić kazao je da je pomoć koju sada imaju od države jako malo te poručio nadležnima da ‘puste dicu na miru i daju im sve što im je potrebno’.
– Ja sam za ovo stanje sa rezanjem sredstava čuo jučer. Mojih dvoje djece ide u Anđele na terapije. Dok je bila korona, bilo je jako teško, dica su bila doma, nisu imala terapiju. Nisu htjela vježbati doma, a kada dođu na terapiju vježbaju. To su dva različita svijeta za njih. Oni kada su na terapiji oni je odrade, kada dođu doma to je skroz druga priča.
Osvrnuo se i na pomoć države.
– Trebali bi nam pomoći puno više. 2.500 kuna to je skroz malo. Kada bi se ukinula pomoć ja ne znam što ću s djecom, gdje će imati terapije, tko će s njima raditi? Ova pomoć nam znači, dijete mi dođe ovdje u vrtić i usput obavi terapiju.
Zamolio bih sve koji ovo slušaju, da nam puste dicu na miru i daju im sve što im je potrebno. Ako triba ja sam spreman sa svojom dicom u auto i na Markov trg – poručio je.
“Ne možete naša sredstva uzeti za nešto drugo”
Miro Renić, otac djeteta s invaliditetom koji se bavi sportom osoba s invaliditetom, naglasio je kako nije političar niti se bavi politikom ali da će poslati jasne poruke.
– Ovo je situacija gdje svi moramo biti odgovorni, od Vlade, ministara na niže. U sastavljanju proračuna postoje načela. Ako imate namjenske prihode ne možete zagrabiti 450 milijuna kuna i potrošiti ih i dati ih ljudima koji pune taj fond. Ne možete ih uzeti za drugo. Trebalo je pomoći udrugama kao što su Anđeli, a ne uzeti ta sredstva i upotrijebiti ih za dati očuvanje radnih mjesta onih koji su kršili te zakone o zapošljavanju osoba s invaliditetom – poručio je.
– Pozivam kolegu Marića i Aladrovića, koji su ekonomisti po struci i koji bi trebali znati da se namjenski prihod može samo namjenski trošiti. Ovo se ne radi. Da je Vlada htjela riješiti problem roditelja njegovatelja to je mogla davno. Roditelji koji 24 sata 365 dana brinu o svojoj djeci za 2.500 kuna, pa to nije ni nikakva minimalna plaća. To je najgore robovlasništvo. Zamislite da država svako dijete stavi u ustanovu, koliko bi trebalo djelatnika platiti, koliko bi to bilo puno skuplje? Ovo vam je najjeftinije, ovo vam se ni zove plaća, ovo je naknada, ni sami oni ne znaju što je – jasno je kazao.
