Jedno od zanimljivijih putovanja bilo je ono na utakmicu Hajduk-Šibenik. Utakmica skroz nebitna, nije ni privlačila nikakvu pozornost, niti je odlučivala o bilo čemu. Na dan utakmice sjedili smo u jednom mostarskom kafiću i pili kavu.
Onako slučajno sam bacio pogled na sportske i vidio da se igra utakmice i kažem, a mogli smo do Splita trknut malo na utakmicu. Gazda kafića me gleda, a dvojica kolega koji su sjedili za stolom također su se iznenadila. Ja sam bio ustrajan, a jedan od kolega koji je na žalost sada pokojni, je podržao ideju. Gazda kafića kaže evo bi i išli, ali auto nije na meni, a ovaj drugi kolega nije imao nikakvih dokumenata.
I ja dosadan ko dosadan navalio. Što smo sve prošli, hajdemo pa što bude, ako nas i vrate s granice popit ćemo piće negdje i vratiti se u Mostar. I tako i bi, auto smo okitili šalovima, i ponijeli malo vlage za usput. Odlučili smo se za prijelaz na Vinjanima, i pri samom dolasku carinik na BiH strani prepoznao je našeg vozača i uslijedilo je ljubljenje i grljenje na granici.
Pita gdje smo pošli s tim šalovima, jer nije niko prije nas. Kada smo mu rekli da igramo protiv Šibenika ode čovjek i donese paket pive, a mi došli do Hrvatske strane granice i na upit za dokumente nas trojica smo dali, a četvrti se naravno pravio mahnit. Naravno da čovjek nije naivan i upitao gdje su dokumenti, a kolega je mrtav hladan rekao Naši smo. I kada smo već pomislili da se vraćamo situaciju je spasio carinik s bh strane i rekao da garantira za nas. Čovjek nas je pustio, ali i rekao ako se nešto dogodi da nikome nipošto ne kažemo da smo tu prešli granicu.
Mi smo tako veseli nastavili put i došli do Splita bez problema. Na ulicama se nije moglo raspoznati da je utakmica i niko sem nas nije imao obilježja. Došli smo tako do stadiona, kupili ulaznice za sjever i mislim da je to bila jedna od najslabije posjećenih utakmica Hajduka. Povrh toga bila je tako dosadna i nezanimljiva, i jedino što se moglo zapatiti iz te utakmice jesu aplauzi malobrojnih navijača za vatrogasca na stazi koji je jednu loptu uštopao i pepnuo nekoliko puta, te trenutak kada je naš kolega vozač iz čista mira skočio i sucima sve po redu kresnuo. Utakmica je završila 0:0, a mi smo ostali malo u Splitu tu večer. Popili smo nekoliko pića i krenuli za Mostar. Na istoj granici gdje smo prešli smo se i vratili, a da nas niko nije ni upitao za dokumente.
