Ovotjedna presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Slaven Kovačević protiv BiH” izazvala je žestoke podjele i rasprave u zemlji. Odluka Suda, kojom je odbačena Kovačevićeva apelacija, imala je značajan politički odjek, a ministar pravosuđa FBiH Vedran Škobić, koji je sudjelovao u raspravi pred Velikim vijećem ESLJP-a, iznio je svoje stavove o tome kako ova presuda utječe na političku situaciju u BiH, konstitutivnost naroda i ustavno uređenje zemlje.
Večernji list: Kako biste komentirali odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Slaven Kovačević protiv BiH”?
– Još uvijek nisam službeno zaprimio odluku i ne znam sve detalje, ali mogu komentirati, na temelju onoga što sam čuo u prijenosu uživo izravno iz Strasbourga, koji je oko 17 sati pušten u javnost. Ono što je zanimljivo, čuo sam komentare i obrazloženje Suda, a bitna činjenica je kako je utvrđeno da Slaven Kovačević nema status žrtve i da je zloupotrijebio apelaciju. U biti, to je pokušaj obmane Suda jer je pokušao dokazati da se izjašnjava kao “ostali”. Također, nije utvrđeno da postoji usporedna skupina u odnosu na koju je on diskriminiran. Dakle, nije bilo diskriminacije. S druge strane, želim komentirati cjelokupan slučaj i tu odluku koja izaziva značajne posljedice. Ova presuda je pobjeda BiH. To je pobjeda u daytonskom smislu jer šalje poruku unitaristima i separatistima da je sustav pobijedio. Na kraju, pravda je kroz ustavno uređenje Bosne i Hercegovine pobijedila jer su pokušaji nametanja unitarizma kroz masku građanske države, kao što je to Kovačević pokušao prezentirati, sada pali. Cijela ta agenda, koja je poticana posljednjih dvadeset godina, sada je konačno srušena. Mislim da je iznimno važno da Ustav preživi i da se ne dopusti da se bilo kojim putem, pa čak ni putem apelacija poput ove Slavena Kovačevića, pokuša izbrisati.
Večernji list: Gospodine ministre, maloprije ste upotrijebili jednu važnu riječ. Sud je utvrdio da Kovačević nije žrtva niti je diskriminiran. Može li se onda reći da je Veliko vijeće ipak ulazilo u meritum ove prijave?
– Pa, vidite, treba pričekati obrazloženje, to suho obrazloženje Suda kako je zauzeo svoj stav. No, prema onome što smo čuli u Strasbourgu tijekom sjednice Velikog vijeća Europskog suda i kako su se postavljala pitanja, jasno je da je utvrđeno kako on nije žrtva ni sustava ni Ustava. Po mom mišljenju, to je ključno pitanje merituma jer, kada se utvrdi da netko nije žrtva u kontekstu diskriminacije, znači da ne postoji usporedna skupina u odnosu na koju je on diskriminiran. U ovoj situaciji ne postoji nitko u državi tko može glasovati u drugom entitetu – ni oni, ni mi, ni vi, da tako kažem. Dakle, takva usporedna skupina ne postoji. Tako da, evo, pričekat ćemo obrazloženje u pisanoj formi, ali, prema onome što sam čuo, čini se da je Sud dao jasne smjernice o pitanju merituma, odnosno o stavovima u vezi s njegovim statusom žrtve.
Večernji list: Može li se reći da se ovom apelacijom, neki kažu, preispitivalo, a drugi podrivalo daytonske temelje, konstitutivnost, ravnopravnost? Je li ovo bio potez za rušenje Daytona?
– Da, upravo to, i to pokušavam objasniti u javnosti od trenutka kada smo bili u Strasbourgu pa sve do danas. Ovo je zapravo alat za rušenje države kroz apelaciju pred Europskim sudom za ljudska prava. Da je ovo pokušano na bilo koji drugi način, možda bi netko razmatrao, potencijalno. No, ovdje je bila riječ o pokušaju, kroz Protokol 12 Europske konvencije o ljudskim pravima – koji je BiH ratificirala – da se apelacijom pred Sudom praktički sruši državu i njezino ustavno uređenje. A to uključuje ne samo ustavno uređenje već i samu teoriju Bosne i Hercegovine kao društva temeljenog na jednakosti triju konstitutivnih naroda. Na području EU-a poznato je da Belgija također ima pluralno društvo, jednako kao i Švicarska. Isto tako, BiH ima ovo društveno uređenje, koje je prepoznatljivo kao društvo temeljeno na ravnopravnosti konstitutivnih naroda. I ovo je upravo bio pokušaj uvođenja unitarizma kroz stražnja vrata, u cilju rušenja ne samo Ustava već i društvenog uređenja koje vlada u Bosni i Hercegovini.
Večernji list: Bili ste dio tima koji je nastupio u Strasbourgu pred Velikim vijećem. Što je, po vašem mišljenju, bilo ključno da ste uvjerili Veliko vijeće da odbaci Kovačevićevu apelaciju?
– Gospodin Kovačević sebe predstavlja kao pripadnika “ostalih”. Međutim, mi smo našli, odnosno uvažena kolegica Mijić, zajedno s nama, pronašla je sljedeće. Prvo, da je on savjetnik takozvanog predstavnika Hrvata gospodina Željka Komšića kao člana Predsjedništva. Dakle, tvrdi da je “ostali”, no istodobno koristi sve privilegije koji dolaze s dužnosti savjetnika člana Predsjedništva.
Zatim, pronašli smo podatke u Republici Hrvatskoj. Naravno, iz Izbornog povjerenstva nisu nam htjeli dostaviti podatke jer su znali da se legitimirao kao Hrvat, ali smo, preko nadležne institucije u Republici Hrvatskoj prikupili podatke koji su dokazali da se on legitimirao kao Hrvat. To je bio samo jedan mali podatak, ali pokazuje koliko je on pokušao manipulirati svojim identitetom kako bi pred Sudom predstavio sebe kao pripadnika “ostalih”. I ne samo to, nego se kandidirao na određenim izborima kao Hrvat u Sarajevu. Naravno, Sudu je postalo čudno je li on Hrvat ili je on zapravo “ostali”.
Također, niz drugih stvari koje smo iznosili pred Sudom problematizirao je usporednu skupinu. Postoji li ona uopće? I ta usporedna skupina zapravo nikada nije postojala. Kovačević je cijelo vrijeme pred Sudom iznosio tvrdnje da je on diskriminiram, da postoje tobože neki koji su povlašteni, a on nije, a u stvarnosti nikakve povlaštene skupine nije mogao dokazati da postoje. To je bio jedan segment naše argumentacije prema Sudu, gdje smo kazali da su njegovi navodi u apelaciji paušalni.
Večernji list: Odnos glasovanja sudaca doista je impresivan, 16:1. Ne znam koliko vam je poznata sudska praksa pred Europskim sudom za ljudska prava, ali vrlo su rijetki slučajevi gdje se doista presuda posve preinači i odbaci?
– Meni je već bila indikativna činjenica da je Veliko vijeće odlučilo razmatrati ovu žalbu kao reviziju na odluku Maloga vijeća. To je vrlo rijetko. Sad neću ulaziti u omjer predmeta, ali, vjerujte mi, vrlo se malo predmeta otvori pred Velikim vijećem od 17 sudaca, možda jedan ili dva od 100 predmeta. To je već nagovještaj da je netko pročitao predstavku i da je malo dublje ušao u meritum cijele priče. Utvrđeno je da postoji nešto što nema logike u vezi s onim što je izneseno u predstavci. Naravno, presuda prvog stupnja bila je obrazložena, ali bih rekao da je ona bila dosta paušalna i da se nije dovoljno ulazilo u detalje. Tek je Veliko vijeće prošle godine, na kraju godine, ušlo u razmatranje i problematiziralo određena ključna pitanja. Postavljana su pitanja, kako stranama, u ovom slučaju Bosni i Hercegovini, tako i Republici Hrvatskoj, da razjasne sporna pitanja. Nakon tih izlaganja već je bilo jasno da će se zauzeti drugačiji stav o ovom predmetu. Dakle, bilo je puno spornih pitanja nakon te prvostupanjske presude i zbog toga je već tada bilo logično očekivati da će stav Suda u Strasbourgu biti drugačiji.
Večernji list: Nećemo nagađati tko je bio na suprotnoj strani, ali odnos snaga u sudskom Vijeću bio je 16:1, dok je pred Malim vijećem stanje bilo obrnuto. U oba postupka bio je sudac Faris Vehabović. Kako komentirate riječi predsjednika ESLJP-a da je ova objava napravljena kako bi se očuvalo vjerodostojnost Suda?
– Pa, vidite, oni su vjerojatno svjesni da je podnositelj apelacije obmanuo Sud. Ali ne samo on, nego i neki drugi akteri u tom Sudu koji su mu, da se objektivno izrazim, pomogli da na neki način obmane Sud, iako je to trebalo odmah postati jasno. Upravo zbog toga mislim da je francuski sudac naglasio kako Sud ne dopušta bilo kakvu vrstu obmane i narušavanja vjerodostojnosti Suda. Ipak, Sud je taj koji na kraju donosi odluku i treba donijeti maksimalno objektivnu odluku, bez ikakvog utjecaja politike ili drugih interesnih sfera. Po mom mišljenju, ovo je, na kraju krajeva, pobjeda Bosne i Hercegovine. Pravda je pobijedila jer je presuda u skladu s logikom koju Bosna i Hercegovina živi, a to je pluralizam u društvu temeljen na konstitutivnosti triju jednakopravnih naroda.
Večernji list: Uslijedila su burna reagiranja. Prekinuta je i sjednica Zastupničkog doma. Iz oporbe – SDA i DF-a kažu da su krivci HDZ, Zagreb, Schmidt, a “trojka” je izdajnik. Što je od toga istina?
– U nedostatku argumenata i činjenica najlakše je okriviti nekoga trećeg. Mislim da je to teorija koju oni koriste, ali u biti, meni je žao što Bosna i Hercegovina nema, da tako kažem, svojih navijača. Onih koji imaju interes da Bosna i Hercegovina pobijedi. Po meni, u ovom predmetu pale su maske kada je riječ o domoljublju Bosne i Hercegovine. Što je zapravo domoljublje? Ovdje su pale maske tko voli BiH i tko ne voli Bosnu i Hercegovinu. Tko je zapravo voli u ovakvom uređenju? Svi su sada jasno vidjeli, nakon ove presude i svih komentara, tko zaista voli ovakvo uređenje. I zato mislim da više ne treba pričati o domoljublju. Ova presuda je konačna i to je najvažnije.
Večernji list: Vašu stranku optužuje se da je protiv rješavanja pitanja manjina i ostalih, slučaja “Sejdić – Finci”?
– Pa, ne bih se složio s tim da je problem slučaja “Sejdić – Finci” problem Hrvata. Dakle, po meni, sve odluke Suda treba poštovati, ali rješavanje parcijalnog pitanja “Sejdić – Finci”, a bez rješavanja drugih pitanja u BiH, jednostavno nema smisla. Mislim da te probleme treba rješavati u paketu. To je samo jedno pitanje u moru tih problema. Ovdje je potrebno riješiti sve presude Europskoga suda, od “Sejdić – Finci” do pitanja manjina, ali i Izbornog zakona BiH. Pojedinačna rješenja mislim da nije dobro razmatrati zasebno.
Večernji list: Kako onda, je li uopće moguće, mijenjati Dayton unutar aktualne političke arhitekture Bosne i Hercegovine?
– Što se tiče političke arhitekture u Bosni i Hercegovini, ona mora biti shvaćena u kontekstu toga da ovdje, na ovom teritoriju, žive tri konstitutivna naroda. Dakle, pojam konstitutivnosti podrazumijeva i pravo na državotvornost određenog naroda. To je realnost Bosne i Hercegovine i nju se ne može i ne smije zanemariti. Svi mi moramo jednakopravno sudjelovati u izgradnji, kako države tako i potencijalno novog Ustava, koji će biti po mjeri svih nas u Bosni i Hercegovini, počevši od naroda pa onda, kako se voli reći, i građana Bosne i Hercegovine.
