Voljela bih da sam ptica
iz tuđine da poletim
da ispunim srcu želju
u zavičaj svoj da sletim.
Preletjela bih planine
litice i plavo more
ispred kuće oca moga
da dočekam ljepše zore.
Tamo i sad vidim majku
njeno lice najmilije
kraj šporeta sama sjedi
i promrzle ruke grije.
Obišla bi sve ograde,
lozu, murvu, kamen sivi,
rašeljku i dženderiku
sve što tamo još mi živi.
Draču, smilje, jorgovane
pogledom bih milovala
ljubičice i jaglace
za majku bi svoju brala.
Svoja krila sklopila bih
oko svoje kuće male
tada bi iz oka moga
radosnice suze pale.
Preletjela sve bih njive
sve vrtače i sve doce
i pjesmom bih pozdravila
svoje drage HERCEGOVCE…
Piše: Ljiljana Tolj
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -
