Ministar obrazovanja koji radi statističke analize tjedan dana prije početka školske godine. Ministar zdravstva koji tvrdi kako nije u njegovoj domeni definirati kako će raditi škole i vrtići. Ministar obrazovanja koji kaže da nije ni u njegovoj. Premijer koji govori kako kulturološki i društveno nismo dorasli online nastavi, ali ipak idemo u to te kako je 30 minuta, ne samo sada kad je kriza, nego i inače dosta nastavnicima za održavanje sata, ionako „zadnjih 15 minuta prođe ležerno“. Sve se ovo moglo čuti i posvjedočiti na zadnjoj sjednici Skupštine HNŽ.
Na istoj sjednici je od strane HRS-a upućena inicijativa da se djelovanje školskih i predškolskih ustanova odvija po redovitom planu i programu, uz poštivanje minimuma epidemiološko-higijenskih zaštitnih mjera propisanih od strane ZZJZ HNŽ. Ovo u cilju normalizacije života i djece i roditelja, kao i u cilju omogućavanja najveće moguće kvalitete rada nastavnog osoblja.
Inicijativa je odbijena, budući da je izvršna vlast, odnosno ministarstvo obrazovanja se proglasilo nenadležnom za obrazovanje.
Po uzoru na prijašnje izjave tipa „tko je zatvorio škole, nek’ ih i otvori“, ministar je na izričito pitanje zastupnika HRS-a odgovorio kako o „uvjetima rada obrazovnih ustanova ne odlučuje on, nego krizni štab i ministarstvo zdravstva“. Dakle ministar se samoproglasio nenadležnim za posao za koji dobiva plaću.
Ovim putem poučavamo ministra, kao i ostale iz izvršne vlasti kako, u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraza, krizni stožeri imaju nadležnosti izdavanja naredbi ISKLJUČIVO zdravstvenim ustanovama. Ustanovama koje nisu u službi sustava zdravstva izdaju se PREPORUKE. Ukoliko izvršna vlast, tj. Vlada ili resorno ministarstvo nije donijelo odluku s kojom se ustanove obvezuju na određen način funkcioniranja, onda preporuke kriznih stožera nisu obvezujuće. Zbog toga je moguće da privatni vrtići rade, a javni vrtići ne.
Ukoliko se inzistira na preporukama kao naredbama, onda je ministarstvo zdravstva, u skladu sa Člankom 11 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, bilo obvezno osigurati „higijensko-epidemiološki minimum u uvjetima življenja“ u kakvim se nalazimo, a to znači osiguranje provedbi ovih preporuka u praksi. Drugim riječima, u koordinaciji sa drugim organima izvršne vlasti raditi na tome da se izbjegne kaos koji trenutno vlada u oblasti školskog i predškolskog odgoja u županiji. Nevjerojatno nam je da se izvršna vlast igra sa životima ljudi i to kockajući se sa sudbinama najranjivijeg dijela populacije populacije, a to su naša djeca.
Ne razumijemo zašto se ograničava život djece i otežava život roditelja i nastavnog osoblja. Na zadnjoj sjednici Skupštine, također, ministar obrazovanja je priznao kako je u siječnju i veljači velik broj djece i osoblja izostajao iz škole, tada se apsolutno ništa nije radilo da se ispitaju razlozi, a nije bilo službene korona krize. Danas kada imamo i veća saznanja i znatno slabiju epidemiološku težinu zaraze, improvizira se, djecu se ograničava u radu i razvoju, roditeljima se stvara kaos, a ministri prebacuju loptice jedan drugome.
Premijeru Hercegu, ministre Hadžoviću i ministre Opsenica, radite svoj posao! Dopustite rad školskim i predškolskim ustanovama po redovitom planu, poštujući epidemiološko-higijenske minimume zaštite (opremite osoblje zaštitnim maskama, rukavicama, stavite dozatore dezinfekcijskih sredstava u hodnike i učionice, tražite čišćenje sanitarnih čvorova, učite djecu strogoj higijeni, itd.). Svadbeni saloni, restorani, trgovine, kafići, sportski kolektivi djeluju neometano, ljudi koji rade poštujući preporučene norme. Zašto se to ne dopusti školama i vrtićima? Zašto se improvizira? Radite svoj posao, dopustite da škole i vrtići rade normalno, u skladu sa uvjetima življenja, u protivnom idemo s tužbama zbog kršenja zakona i Ustava.
Silvio Bubalo
GO Mostar HRS
