Preminuo je Veselko Koroman, jedan od najistaknutijih pjesnika, književnih kritičara i esejista hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini.
Koroman je rođen 7. travnja 1934. u Radišićima. Osnovnu školu završio je u obližnjem Ljubuškom, a srednju u Mostaru. Studirao je književnosti filozofiju u Sarajevu na Filozofskom fakultetu. Radio je kao gimnazijski profesor i lektor, uređivao je časopis Život od 1969. do 1972. godine.
Od 1995. do 1998. mostarskog tromjesečnika za kulturu, književnosti društvovne teme Osvit, zrcalnoga medija Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Istom je listu bio na čelu uredničkog vijeća do 17. siječnja 2007. Potpisnik je Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku od 28. siječnja 1971. godine.
Piše pjesme, romane, pripovijetke, eseje, putopisi, književnu kritiku i sastavlja antologije. Piše refleksivne pjesme, jezgrovita, katkad hermetična izraza (zaokupljen egzistencijalnom problematikom, prirodom i zavičajem: Grad prema sjeveru, 1957; Crne naranče, 1965; Knjiga svanuća, 1967; Svjetiljka od trnja, 1971; Sjaj i rana, 1975; Na tom svijetu, 1977; Dok vlada prah, 1986; Na dan svega, 1997; Sok od velebilja, 2001; Stariji od vremena, 2008. i dr.), pjesničke proze (Zemljom, snovi, 1987), književne kritike, eseje, putopise (Pogled iz zrcala, 1974; Svijet ili dvije polovice, 1979; Potraga za cjelinom, 1996). Objavio je i autobiografski roman Mihovil (1983). Bavi se istraživanjem hrvatske književne baštine u BiH (antologije Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 1995; Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas, 1996; Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 2007). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1997).
Doći će vrijeme blagog naroda
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anđele.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.
Naroda što je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran
na sjeveru i jugu, u srpu vremena.
Član je Društva hrvatskih književnika, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Udruženja pisaca u BiH, kao i hrvatskog i bosanskohercegovačkog PEN-centra.
Na jubilarnoj 25. svehrvatskoj jezično-pjesničkoj smotri Croatia rediviva ča-kaj-što u Selcima na otoku Braču okrunjen je maslinovim vijencem 7. VIII. 2015. i tako je postao poeta oliveatus, s pločom od bračkoga mramora, na kojoj su urezani njegovi stihovi, podignutoj na Zidu od poezije središnjega mjesnoga trga.
Njegova djela su uvrštena u mnoge antologije, a pjesme su mu prevođene na više svjetskih jezika.
Mostarska glavna podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak organizirala je 2011. godine u Mostaru projekciju i promociju dokumentarnog filma pod nazivom “Stariji od vremena” snimljenog njemu u čast.
Također, na Svečanoj akademiji povodom 110 godina postojanja Hrvatskog kulturnog društva Napredak održanoj u Sarajevu 2012. godine uručeno mu je priznanje za doprinos za hrvatsku književnost, posebno za književnu scenu u Bosni i Hercegovini.
Počivao u miru Božjem!
