Priča o Bori Primorcu je priča ne za jednog nego za više filmova i u tih nekoliko teško bi sve stalo što je Manda doživio i proživio. U Mostaru svi imaju nadimak a Boro ga je dobio po majci, i sada ga u Mostaru poznanici i prijatelji zovu Manda. Sjećam se kao dijete njegovih igara za Velež gdje je i započeo svoju nogometnu karijeru. Proveo je sedam sezona u Veležu i navijačima mostarskog kluba nije baš sjelo što je on prešao u Hajduk. Sjećam se da su ga na ružan način dočekali u Mostaru kada je prvi puta došao pod Bijeli brijeg u bilom dresu- Slično se dogodilo i Blažu Sliškoviću, ali to je tema za neke druge priče jer teško je običnom navijaču objasniti da su igrači kao Manda i Baka prevazišli svoj matični klub i odlazak u veći je logično rješenje, a tada je Hajduk bio sinonim za nogomet u bivšoj državi. Boro je među bilima proveo pet godina i osvojio titulu prvaka, a igrajući za Hajduk došao je i do reprezentacije bivše države za koju je odigrao 14 utakmica, U Hajduku da pamte kao razbijača i kao fajtera kakvih je tada bilo malo na nogometnim travnjacima, ali i kao igrača koji je postigao prvi povijesni pogodak na Poljudu. Pogodak je postigao iz jedanaesterca u Ligi prvaka protiv Trabzonspora. Put ga je odveo u Francusku gdje je igrao za Lille i Cannes.
Trenersku karijeru je započeo također u Francuskoj gdje je trenirao Cannes i Valenciennes. a nakon poznate afere oko Bernarda Tapiea, predsjednika Olympiquea morao se skloniti iz Francuske. Vodio je reprezentaciju Gvineje. Od 1994. godine Boro Primorac je pomoćni trener te desna ruka velikog trenera Arsène Wengera. S Wengerom je počeo raditi u japanskoj Nagoyi Grampusu, prije nego što su zajedno otišli, 1996. godine, u londonski Arsenal. Arsenal je pod Wengerom doživio zvjezdane trenutke i osvojio tri titule prvaka. 2020 se vraća u Hajduk i preuzima Akademiju i ovo što postižu juniori Hajduka njegova je zasluga. U Mostar se rijetko vraćao. Tek prije par godina je došao u posjetu Školi nogometa HŠK Zrinjski. Bio je to njegov povratak na stadion gdje je počeo i gdje je nažalost dočekan na nož od onih istih koji su ga okivali u zvijezde.
Ni Mostar baš ne vodi puno računa o sportašima koji su iz grada na Neretvi krenuli i došli su do zvijezda. Grad je znao uručiti priznanja nekima koji Mandi nisu ni do koljena priznanja, a njega je malo tko i spominje. Sve do sinoć naravno. Boro nikada i nije bio nametljiv, nije nikada iskakao iz medija, a sve što je uspio, uspio je isključivo svojim radom. Možete ga voljeti ili ne ali njegovi rezultati koje je postigao kao igrač i trener su za respekt, a ovo što je napravio od Akademije Hajduka je uspjeh kakav će teško ikada ponoviti neki klub s naših prostora.
HERCEGOVINA.in
