Od sredine prošlog tjedna na portalu Hercegovina.in počeo sam pisati o događajima u Mostaru od sredine osamdesetih do početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
Očito zanimljivi tekstovi “vratili” su mnoge naše čitatelje u period kada smo kao klinci više vremena provodili na ulici, nego li u zatvorenim prostorijama (čitaj kuća,stanova… op.a.). Mislim da je dobar dio ovih tekstova “pogodio” u samu srž tadašnjeg problema Mostara, ali i mnogih gradova tadašnje Jugoslavije.
Možda za današnje poimanje “roditeljstva” smo svi bili “uličari”, ali ipak to je bio smisao života tadašnje mladeži. Sigurno da i ja, danas kao roditelj gledam na sve to nekim drugim očima, ali smatram da su djeca koja su izrasla u to doba bila mnogo čvršća i sigurnija u sebe nego li što mi danas odgajamo našu djecu.
Drago mi je da su ovi tekstovi pobudili i velike rasprave na društvenim mrežama. Također, drago mi je kada pročitam i pokoji komentar osoba koje su bile mnogo direktnije uključene u sve ovo nego li ja. Možda neke osobe uspijem i “nagovoriti” pa napraviti kakvu zanimljivu priču o svemu ovome.
Također, veliki dio toga sam skoro i zaboravio, ali na sreću komentara na pojedinim društvenim mrežama sam se i prisjetio istih, pa ću sa svoje točke gledišta pokušati “uhvatiti” još koji zanimljivi komentar, a mene kao i vas vratiti u te devedesete godine prošlog stoljeća. Još ću se držati teme “od prije rata”, jer tema je izuzetno velika i teško je istu iscrpiti.
Inače ove tekstove sam zamislio i krenuo u “obrađivanje” u tri cjeline. Prijeratno koje trenutno i čitate, ratno s moje strane gledišta i poslijeratno u kojem ću se obuhvatiti tadašnjih događanja u našem gradu, ali i Hercegovini. Pokušat ću se što bliže približiti čitateljima kojima ću napisati o tadašnjoj navijačkoj sceni Mostara i događajima kada smo se “malo uozbiljili”.
Upravo putem društvenih mreža sam se prisjetio jednog zanimljiv događaj. Prije rata, kao što sam u gotovo svakom tekstu prije ovoga istaknuo “nogomet je bio sastavni dio igre” tadašnjih klinaca. Organizirale su se utakmice između škola, a mene koliko sjećanja služi najzanimljivija je bila utakmica kada su se na današnjem, a i tadašnjem Kantarevcu susreli nogometaši iz III. Osnovne škole i I. Osnovne škole.
Moguće da je to bilo i finale (mada nisam baš u potpunosti siguran op.a.), a bilo je vatreno na terenu, a pogotovo na tribinama. Palile su se dimne kutije, navijalo se, a kasnije mislim da su navijači “upali” u teren. Ja sam sve to pratio sa strane, jer nisam imao “ama” baš nikakve veze ni s jednom od te dvije škole.
Mislim da su tada s jedne strane najžešća raja bila “Harlem” koji su većinom išli u III. Osnovnu školu (oprostite ako griješim jer je bilo dosta davno op.a.), a s druge strane su Eagles iz I. Osnovne škole. Mislim da se ta tuča odavno spremala, a da je upravo ova utakmica možda i prelila čašu prijašnjih događaja.
Mislim da se ta utakmica osnovnih škola događala na isti dan kada je u Mostar gostovao neki atraktivan protivnik. Pa sam se ja uskoro sa svojom ekipom uputio u neko “patroliranje” gradom. Znam da smo se tu susreli s nešto starijom ekipom i da smo čekali izvjesnog “Rusa” (nadimak valjda od imena Rusmir, ali nisam siguran op.a.) iz Sarajeva koji je bio zagriženi Veležovac i stigao je na tu utakmicu. Sjećam ga se da je imao popularno “krestu” na glavi. Inače “kreste” su u to vrijeme nosili punk-eri (to je bio glazbeni pravac op.a.).
Eagles-i su inače dosta dobro kotirali na mostarskim tribinama. Imali su dosta jaku i mlađu, ali i stariju raju. Ubacivali su neke novitete u navijanje, a sjećam se da su i mlađi znali često zapjevati “Iglsi (Eagles), fontana, prva osnovna, nek’ nam živi Panjevina naša država.”. Grad je bio ispisan njihovim parolama, a dio grada u kojem su živjeli bio je dosta velik, pa je i njih uvijek bilo mnogo.
Nakon rata sam se često susretao i s njihovom nekadašnjom starijom rajom i mogu reći da su i nakon rata bili jedna od aktivnijih navijački skupina Zrinjskog. Dosta često prvi u svemu.
Ipak, s Panjevine je meni jedan navijač ostao u sjećanju. Riječ je o Purgeru (mislim da se zvao Saša op.a.). Nažalost, napisao sam “zvao” jer je Purger poginuo u ratu u postrojbama tadašnjeg HOS-a koliko se sjećam. Purger je bio vatreni navijač koji je bio i odličan organizator. Koliko ga se sjećam imao je kosu na razdjeljak i nosio je naočale. Upravo kako su izgledali u to vrijeme zagrebački Boys-i.
Sjećam se da je simpatizirao zagrebački klub i da je upravo zbog toga i dobio nadimak Purger. Pred sam rat sjećam se da su ga “provalili” da je bio s navijačima Dinama na utakmici Velež – Dinamo pa su ga navodno mnogi “tražili” zbog toga.
Kada bi Dinamo gostovao u Mostaru pratio ga je i veliki broj navijača. Te godine gotovo cijela gornja tribina navijala je za Dinamo, ali tek je bilo nekih stotinjak vatrenih Boysa.
Nakon utakmice mi krenemo na kolodvor i na kolodvoru zateknemo par djevojaka i starijih likova iz Zagreba. Znam da nam se jedan stariji lik predstavio pod nadimkom Popaj i da svoje dane provodi u Ciboninom tornju. Kako smo mi bili susretljivi rekao nam je ako dođemo u Zagreb obvezno ga potražimo.
Popaj nam je pričao o događajima iz Beograda, a kada je krenuo vlak ovi su nam susretljivo mahali. S nama je bio jedan smiješni lik koji inače nije propuštao Veležove utakmice. On se fino družio s Boysima, a kada je vlak krenuo strgao je kapu jednom s glave i pobjegao. To su one bile platnene šilterice koje su nosili u to vrijeme pojedini navijači. Ovaj se našao u nedoumici “dal da iskoči i potrči za L***m i da propusti vlak”. Ipak, razum je pobijedio i bez iskakanja iz vlaka nastavio je put Zagreba.
Nastavit će se…
Prethodni članci:
– (FOTO) Istrgano iz povijesti: Navijački vremeplov 80, 90, 2000. godina
– Kako su osamdesetih i početkom devedesetih ‘disali’ mostarski kvartovi
– Mostar: O borbi kvartova i uličnih ratova…
– Da nastavimo priču o mostarskim navijačima…
– Turnir mostarskih mahala, ili kako su se pronalazili nogometni talenti u Mostaru
– Nešto ‘malo’ o Greti, Eni, Coletu, Dobrili… i svim onim ‘divnim’ zabavnim salonima osamdesetih i devedesetih godina
