Na današnji dan 1943. godine, od strane četnika u bosanskom selu Vrbica kod Foče ubijen je Ivan Goran Kovačić, jedan od najpoznatijih hrvatskih i regionalnih pjesnika, pripovjedača, esejista, novinara i književnih kritičara.
Rodio se je 1913. godine u Lukovdolu, a pisati je počeo u ranoj mladosti. Već kao učenik VI razreda gimnazije objavio je, 1929., prvi književni sastav, kratki zapis „Ševina tužaljka“ u zagrebačkom časopisu „Omladina“.
Godine 1931., napravivši izbor iz dotad objavljenih pjesama, zajedno s još dvojicom mladih pjesnika, Josipom Hitrecom i Vladimirom Jurčićem, Kovačić je objavio prvu zbirku “Lirika”. Sljedećih nekoliko godina intenzivno je radio na zbirci novela koju je, 1936., objavio s naslovom “Dani gnjeva”.
Prvi novinarski posao dobio je 1936.; uređivao je kulturne rubrike, najprije u “Hrvatskom dnevniku” (1936. – 1940.), potom u “Novostima” (1939. – 1941.).
Goran je pjesnik “polja svijetlih i polja tamnih”. Tamni motivi smrti, krvi i jeze javljali su se i u njegovoj poeziji i u njegovoj prozi – novelama “Smrt u čizmama”, “Sedam zvonara Majke Marije”, pjesmama “Moj grob”, “Oči Stjepana Radića”, “Leševi putuju”, a kulminirali su u njegovom najzrelijem književnom ostvarenju – u proturatnoj poemi “Jama”, tiskanoj nakon njegove smrti, 1944. godine.
