U Hercegovini čim cura zakorači u dvadesete selo krene u potragu za eventualnim mladoženjom. Nije bitno što cura misli i planira, a silna rodbina, prijatelji i selo počinju brinuti za “njeno dobro”. Na obiteljskim okupljanjima cura je bombardirana savjetima tipa: “Došlo vrijeme da se udaš, jer kad ćeš ako nećeš sad”? Pritisak je nekada tako agresivan da cure postaju depresivne i gube samopouzdanje. Sve to ne sprječava rodbinu i selo da se miješaju u njen život.
Ukoliko cura nema momka svi se trude nabaciti joj nekoga, jer on je kao idealan za nju. “Vidi ga ko zlatna jabuka je, ima posao, stan i auto. Nemoj propustiti ovu priliku. Danas nema puno ovakvih, a ako se puno mislila ostat ćeš, ne daj Bože stara cura”. U u nas na selu u Hercegovini stara cura je već djevojka koja pređe svojih 25 godina.
Ako je pak djevojka u vezi onda je izložena drugim pitanjima.” Iz čijih je kuća? Jesi li sigurna da je za tebe?, a oni dušobrižnici samo pitaju kada će svadba”? Selo i mnogobrojna rodbina tako ulaze u privatnost djevojaka koje zbog takvih priča i pritisaka jednostavno dignu sidro i usidre se daleko od sela i seoskih priča. Današnje djevojke ipak misle i na druge stvari kao što su posao i karijera, a za ljubav i udaju nikada nije kasno.
