Pročitajte kako se ispunilo proročanstvo najvećeg predsjednika “Zrinjskog” u povijesti

Mostar je kao nogometni grad očekivao svoj ponovni derbi između “Zrinjskog” i “Veleža”, a prvi je bio odigran još daleke 1922. godine. Dakle nakon svih ratnih zbivanja i nakon Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, te nakon naručenih atentata na Hrvate i njohvo legitimno izabrane predstavnike, u ožujku 2000. godine odigran je nogometni susret HŠK “Zrinjski” kontra FK “Velež” i utakmica je na sarajevskom “Koševu” završena bez pobjednika, po dva gola u mreži suparnika.

Godine 1922. kada je osnovan Radnički športski klub “Velež”, a u čijem su osnivanju sudjelovali kako igrači tako i bivši članovi kluba “Hrvatskog radničkog športskog kluba” iz 1906. godine, počeo se stvarati jedan rivalitet koji je nasilno bio prekinut 1945. godine odlukom okupatorskih komunističkih vlasti, koje su vlast prigrabili bez ikakvih izbora, nego terorom i ubijanjima, da se zabrani djelovanje Hrvatskog športskog kluba “Zrinjski”.

Narednih četrdeset i sedam godina FK “Velež” je gotovo plebiscitarno simpatizirao najveći broj Mostaraca bez obzira na narodnost i vjeru, a klub je stekao poklonike i u čitavoj Bosni i Hercegovini, jer je igrao lijep nogomet uz koji su došla i dva trofeja Kupa Jugoslavije.

U godinama postojanja “Veleža”, a koje su protekle u zabrani “Zrinjskog” ispunilo se proročanstvo najvećeg predsjednika “Zrinjskog” u povijesti, gospodina Blaške Sliškovića koje je izrekao u jutarnjim satima na svojoj tržnici u naselju Zahum, a u razgovoru sa mladim tadašnjim čelnikom toga kluba, te 1923. godine:

“Dio našeg hrvatskog srca će uvijek biti uz “Velež” jer su u njegovom osnivanju sudjelovali i “Hroškovci”, a drugi mostarski klubovi će nestati jer su samo zbog političke potrebe i postojali. Samo će “Zrinjski” i “Velež” zauvijek postojati, iako će dio toga “Veleža” zauvijek gajiti mržnju i prijezir prema Hrvatima, jer nam nikada neće prestati zavidjeti jer smo u svemu Europljani. A naš “Zrinjski” je osnovan u vrijeme Austrougarske monarhije i zauvijek će nositi prefiks “hrvatski” jer pripada Europi i jer je osnovan u godinama kada se osnovao i najveći broj velikih europskih klubova”.

I tako je i bilo; “Zrinjski” je preživio sve, a u svih dvadeset godina postojanja u Kraljevini Jugoslaviji uvijek je bio ispred drugih mostarskih klubova, da bi u dvadesetim godinama dvadeset i prvog stoljeća slovio kao ponajbolji bosanskohercegovački klub.

Već u stotoj godišnjici od osnutka kluba, 2005. godine, postao je po prvi put u povijesti prvakom Bosne i Hercegovine. Tadašnji trener “Zrinjskog” gospodin Franjo Džidić, a čini se da Hrvati ne mogu bez imena Franjo a sve zahvaljujući karizmi asiškog Siromaška, je kao veliki gospodin i nekadašnji nogometaš i trener “Veleža” lijepo izrekao:

“Nema nikakve potrebe za izgredima ili političkom provokacijama vezanim uz susrete ova dva mostarska kluba; sve je ipak samo nogomet i uvijek treba pozdraviti pobjedu onoga koji je u tom trenutku bolji. Mostarci samo trebaju uživati u nogometu jer u njemu uživa čitav civilizirani svijet. Dakle samo malo dobre volje i bez političkih poruka prije utakmice, pa ćemo svi biti sretni i slaviti nogomet”.

Sigurno je najveći broj Mostaraca bio zadovoljan izjavom ovog nogometnog gentlmena; nogomet, ostaviti na uživanje a ne za prepucavanje. Ali “Zrinjski” je bio nezadrživ; godine 2008. osvojen je Kup Bosne i Hercegovine a naredne godine stigla je nova titula prvaka, druga po redu.

Pet godina nakon te stigla je 2014. godine i treća titula državnog prvaka, ali je ta godina ostala u sjećanju kao vrh bosanskohercegovačkog nogometa, ali i zbog vjerske i nacionalne mržnje na Hrvate i Europu, to je bila godina prekratnica u svakom pogledu i krenuo je nagli moralno-politički a time i športski sunovrat.

To je bila godina naglog sunovrata svih moralnih dimenzija, a tako se 1968. godine desilo s nogometom u Jugoslaviji, nakon Europskog nogometnog prvenstva. Naime, te godine, 2014. nogometna selekcija Bosne i Hercegovine, Deytonske tvorevine iz 1995. godine, a koja je Ustavom definirana kao država dva entiteta i tri konstitutivna naroda, plasirala se na Svjetsko nogometno prvenstvo.

Izbornik te selekcije nenadmašni nekadašnji veliki nogometaš, gospodin Safet Sušić je sa suradnicima osigurao natjecanje na tom prvenstvu, ali treba realno pripomenuti da su još u genezi i rastu te selekcije dobrano prije sudjelovala dva odlična trenera; prije svih Miroslav Ćiro Blažević i Blaž Slišković, a i neki drugi.

Da stvari budu još nevjerojatnije pobrinuo se i tadašnji položaj te selekcije na općoj nogometnoj listi poretka svjetskih reprezentacija; četrnaesto mjesto u svijetu je bilo jedinstven i neponovljiv fenomen. I kao što se već znalo u toj godini državni klupski prvak je bio furiozni HŠK “Zrinjski”.

No, to se očigledno nije svidjelo nekima, te su iz mržnje na Hrvate i Rimokatoličku Crkvu počeli ponovno meštariti i politički nametati imbecile da predstavljaju Hrvate, a Hrvati su narod koji pisanu književnost u kamenu, a predstavljenu u književnom prvijencu “Baščanskoj ploči”, imaju više od tisuću godina, kada neki drugi politički akteri današnjeg života, nisu niti postojali.

Nastavit će se…

Napomena: Isječak iz Romana o nogometu, “Zrinjskom”, Mostaru i… “Sjećanja na vitezove s lentom”.

Tekst: Emanule Milićević / Sjećanja na vitezove s lentom | Hercegovina.in

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Zona Zrinjski (@zonazrinjski)