Kara i Mara dva su rukometna svjetska asa
Ne zna se ko je od njih veća klasa
Na put ka vrhu krenuli su iz Mostara
Iz Zrinjskog svog s puno rukometnog dara
Nije rukometaš u Mostaru bili lako
Da je lako rukometaš bi bio svako
Grad na Neretvi sportske dvorane nema
To je među sportašima u gradu glavna tema
Mara i Kara derali su koljena svuda
Ali nikada žalili nisu znoja i truda
Trimušu su pretrčali na tisuće puta
To je za trening bila omiljena ruta
Na Kantarevcu betonska podloga bila
Nikad igračima nije bila mila
Mara i Kara i Plemići ostali
Nikada od rukometa nisu odustali
U njima krv je Mostarska i Plemićka vrela
Kako bi im tada prava dvorana sjela
Sanjali su dečki naši svoje snove
Grad obećavao bit će dvorana do godine nove
Prođoše od tada godine mnoge nove
Nikada Mostar za dvoranu nije imao love
Za sve drugo bilo je sredstava i para
Dvoranu ne dočekaše ni Kara ni Mara
Ali zato Mostarska raja njima doček sprema
Tu za Mostarce nikakvih dilema nema
Kara i Mara zaslužili su puno od toga više
Mostar cijeli ovih dana samo za njih diše
Kara i Mara hvala vam na svemu
Mi nikada nismo imali nikakvu dilemu
Ponos ste Mostara i Hercegovine svoje
Srcem branite naše crveno bijele boje
