Prof. dr. sc. Vanda Babić je rođena u Kotoru 1967. Rođena u Kotoru 1967. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu, dodiplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, a poslijediplomski studij, smjer Književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Na Sveučilištu radi od 1992. kao znanstvena novakinja. Magistrirala je i doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je u zvanju redovite profesorice.
Pokretač je brojnih kulturnih manifestacija s ciljem promicanja hrvatske kulturne baštine Boke, hrvatsko-crnogorskih književnih i kulturnih odnosa, predavanja u R Hrvatskoj i Crnoj Gori, te studijskih putovanja s ciljem približavanja i upoznavanja s kulturom i radom autohtone hrvatske zajednice u Crnoj Gori, piše Centralna.ba.
Dobitnica je Godišnje nagrade Zadarske županije (2006.), Plakete HKD Napredak, Središnjice Sarajevo, za pisanu književnu i znanstvenu riječ i nakladništvo (2008.), Srebrne povelje Matice hrvatske za knjigu Berta K. Balabanića Radovan i Ljudmila (2008.), poticaja za izvrsnost u znanosti od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (2009.), Zahvalnice Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore za promicanje i očuvanje baštine Hrvata Boke kotorske (2019.) i Grba grada Zadra (2019.). Član je Matice hrvatske, a od 2008. je dopredsjednica HKD Napredak Zadar.
Član je Matice hrvatske, a od 2008. je dopredsjednica HKD Napredak Zadar.
Zahvaljujemo Prof. Dr. Sc. Vandi Babić što je prihvatila intervju za naš portal. Za početak pitanje, dosta često ste u Srednišnjoj Bosni, što za Vas znači ovaj prostor?
Meni je uvijek radost biti na prostoru Srednje Bosne pa makar i riječju. Nije nepoznato da je to moj omiljeni kraj u kojem punim baterije, nalazim novu snagu, ali i ono najvažnije mir. Ima nešto čarobno u toj zelenoj bašči, nešto što meni kao duhovnom biću odgovara. Primjerice, Rostovo, etno selo Babići koje volim zvati svojim iako nas povezuje samo isto prezime. Ili Travnik, Vlašić, Kraljeva Sutjeska, Guča Gora… Nije sramota reći da još u Busovači nisam bila, no ima dana…
Ono što treba da naši čitatelji znaju jeste činjenica kako ste rođeni u Boki, a praktično ste veliki dio svoga života proveli u Hrvatskoj, što za Vas danas predstavlja Boka, a što Zadar u kojem živite dosta dugo?
Da, rođena sam u Boki i nikad iz nje nisam otišla iako pedeset godina živim u Hrvatskoj. Teško je opisati tu povezanost, no taj Zaljev je dio mene i odvojeno ne postojimo. Jasno da svatko voli svoj rodni kraj no Bokokotorski zaljev je oaza božanske energije koja svakog na poseban način dojmi i ispuni. Ujedno je to i autohtoni prostor Hrvata, riznica hrvatske i baštine Crne Gore i moj znanstveni, kulturni i društveni rad uokviren je pretežito tom temom. No, kako 34 godine živim u Zadru, a ono između u Splitu gdje mi i danas živi obitelj, smatram se Zadrankom. Grad je to koji je pred mojim očima iz ružnoga pačeta postao prekrasan labud. Na Sveučilištu radim od 1992. a danas držim nekoliko kolegija od kojih uvijek rado istaknem onaj koji se bavi hrvatskom kulturnom baštinom i književnošću Boke.
Dugogodišnja ste članica HKD Napredak , dopredsjednica u HKD Napredak Zadar, kako Vi doživljavate ovo povijesno hrvatsko Društvo i njegov rad?
Član sam HKD Napredak od 1998. No, od 2008. aktivno sudjelujem u radu zadarske Napretkove udruge i to kao dopredsjednica u trećem mandatu. HKD Napredak je na ovim prostorima ostavio snažan trag promicanja svoje vlastitosti, dakle hrvatske kulture i tradicije, ali je je još veći napor učinio u približavanju Drugom i drugačijem, promicanju kulture suživota i to na temeljima različitosti koja ne treba voditi u razdor nego u približavanje, interferenciju i kvalitetu prostora. To je tek jedna od brojnih zadaća na kojem Društvo i danas aktivno radi. Ni jedan put nije lagan, pa tako ni naš. Obično što je plemenitija nakana, put je teži, no radost uspjeha slađa.
Kroz povijest HKD Napredak se susretalo s raznim pokušajima degradacije, Društvo je čak i zabranjeno od strane komunističkog režima nakon 2. Svjetskog rata, kako Vi gledate na konstantne pokušaje degradacije Društva, pa čak i danas?
Istina je da se HKD Napredak susretao s raznim pokušajima degradacije vlastitog rada no to je gotovo uvijek bilo jer se našao na putu nečijim neostvarenim željama, a one su gotovo uvijek izvor negativne energije i zlih namjera koje su posebno žutom tisku zanimljivije od onog pozitivnog i dobro učinjenog. Tako se malo gdje može pročitati koliko je HKD Napredak podijelio stipendija, pomogao, nahranio, posredovao ili ako ćemo govoriti o kulturi, na koje je sve načine od manifestacija do naklada knjiga sudjelovao u oblikovanju društva. Zato smo danas prisiljeni braniti obraz koji su nam željeli okaljati. Jer, HKD Napredak kao i svako Društvo može unutar svojih redova imati i ima problema no njegov dugogodišnji rad i napor nisu zasigurno lopovluk, manipulacija i prevara kako se može iščitati iz niza napisa koji su se evo i prije nekoliko dana pojavili u medijima.
Rezultati pak Društva su impresivni i čak i u ovom trenutku podružnice HKD Napredak su još jednom pokazale koliko je ovo Društvo snažno i kompaktno Konstantno imamo pokušaje omalovažavanje Društva u cjelini od strane ljudi koji su nekada bili članovi tog Društva i kreirali rad istog, kako to komentirate?
HKD Napredak nije stao ni za vrijeme pandemije. Podružnice su naše načina pomoći potrebitima kao primjerice ona Banja Luci, ili ostvariti zamišljenu izložbu stećaka, što je Mostarska glavna podružnica virtualno napravila dostupno svima. I to je važno znati. Oko posljednjih događanja, mislim da se svatko od nas, a posebno članovi Središnje uprave kao i danas počasni predsjednik Franjo Topić našao prozvanima i ošamarenima. U konačnici i uvrijeđenima. Koliko je HKD Napredak od 1990, naovamo stekao i koliko mu je „težak račun“ ne treba znati čaršija nego oni koji ga vode i oni koji po unutarnjoj sistematizaciji rada o tome trebaju i vode brigu. To vam je kao da netko kopa po vašem novčaniku i broji na Trgu sve što imate i to samo zato što taj nesretnik nema ili drži da ima pravo na vaše. Jasno mač je uperen na danas počasnog predsjednika no odgovornost je na SU , ali i na svima nama. Gorak okus objede treba sprati i to koliko znam HKD Napredak sad pravnim putem i čini.
Vi dolazite iz jedne uspješne podružnice u Zadru, kako su se pojedini problemi odrazili na situaciju Društva u Republici Hrvatskoj?
Jasno da se sve to odrazilo na stanje i situaciju Društva u R Hrvatskoj Postoje Napretkove udruge koje rade i ne osvrću se na objede i to je dobro. No, trebat će dosta napora isprati blato i pročistiti redove, no to nužno nije zlo. Katarza uvijek ostavi ono esencijalno bez čega se ne može i ono poticajno s čim se treba, može i mora dalje.
HKD Napredak i njegova Središnja uprava bili su dosta jasni i „glasni“ kada su u pitanju ovotjedni pokušaji da se praktično zabrani Sveto Misno slavlje u Sarajevu za sve nevine žrtve Bleiburga, možete li nam komentirati cjelokupnu situaciju?
Kao i u ratu kad je NKD Napredak odigrao krucijalnu ulogu u pomaganju ljudima u opkoljenom Sarajevu tako je i godinama gradio suživot, često i na vlastitu štete, etiketiranja, prozivanja iz redova vlastitog naroda. Prof. Topić je možda to najčešće osjećao direktno ili preko medijskih napada. Upravo, ove subote, 16. svibnja mislim da je on kao i cijeli HKD Napredak doživio još jednu izdaju ili bolje reći udarac od onih koje smo smatrali prijateljima i pomagali im kada su bili žrtve. To je vrlo bolna spoznaja. Jer, prosvjedima u Sarajevu prozvani smo ustašama i to samo jer je netko pažljivo manipulirao neuk narod. I neka se ne ljuti nitko! Pravdanje zločina zločinom ni jednom vjerniku ne smije, a ni jednom čovjeku ne može biti misao vodilja. Srž totalitarnih režima jest zločin. I kada promatramo prošlost treba biti objektivan i pokloniti se žrtvama Bleiburga. Jer nema razlike između opijenih zločinaca ustaške ili komunističke vlasti koje su ludilu svojih totalitarizama pobile većinom nedužne ljude, mahom mladež. Vrijeđa me i rastužuje ovaj sarajevski cirkus kao i hajka na kardinalovu glavu, Katoličku crkvu i ako baš hoćete i HKD Napredak čije je Sarajevo sjedište. Da je to dirigirana predizborna predstava govore i napori BKD Preporod i njegovog predsjednika prof. dr. sc. Sanjina Kodrića koji je iskazao na više načina svoju podršku.
Možete li nam prokomentirati i jučerašnje prosvjede u Sarajevo za vrijeme održavanja Svetog misnog slavlja?
Kada ranite čovjeka treba vrijeme, tako je važno da ljudi koji su jučer pozvali na linč shvate u što su se zapleli. Izvući kosture iz ormara i u ime njih ponosno koračati Ferhadijom jednako je opasno kao i ono dugo neshvaćanje kako iza trulih ovih i onih partijskih knjižica vreba zlo. To zlo je Sarajevo dugo držalo u obruču pakla. No, oni koji su tada u njemu ostali, opstali i pomagali, danas su izvedeni pred stup srama. Osjećam se poniženo prije svega kao čovjek, kao Hrvat i kao netko tko je Sarajevo ljubio bez fige u džepu, onako čisto i iskreno kakva ljubav i jest.
Paralelno s ovim događanjima u Sarajevu imamo i događanja u Podgorici, ima li kakve povezanosti u ta dva događaja?
Živimo u 21. stoljeću i vrijeme je reći dosta ili prihvatiti da smo dio ovčinjaka i čekati kad će doći red na našu glavu. Događanja u Sarajevu i u Podgorici čine se možda udaljenima ali su vrlo blisko povezani. Prije svega hrvatski autohtoni puk ako se i Bogu moli obilježen je imenom koji u nama izaziva nelagodu, ali i prkos. Ni jedna vlast ne smije to dopustiti. Ova u Bosni i Hercegovini ako ne zna, neka pročita, pogleda film, na brzinu se obrazuje i učini sve da se njihov narod osjeća sigurno na svojoj i u svojoj zemlji.
Možete nam malo približiti trenutnu situaciju u Crnoj Gori i svemu što se događalo i prije korona virusa?
U Crnoj Gori pak situacija je ponešto drugačija. SPC doslovno siluje državu, tako da je korona virus na neki način bila predah vlastima i narodu koji ne sudjeluje u bezumnom litijašenju i manipulaciji vjernika ili onih koji se tako zovu. Ne postoji kršćanska crkva koja proklinje, poziva na oružje, diže sjekire i precizno izaziva rat. Zlo. Krv. Crna Gora i svi mi koji možemo dužni smo učiniti sve da ta ludost prestane. Jer opet smo na neispunjenim željama koje su izvor zla . Zato, ako crnogorska vlast snažno ne zaštiti sebe i svoj crnogorski i sve druge narode u zemlji postoji velika opasnost da poklekne kao i 1991. Sigurna sam da će vladajući iznaći načina kao i da će uz pomoć susjeda i EU ostati postojana na svom putu. Ta mala građanska država učinila je velike korake i nije fraza kad kažemo kako je dala prostora svima da se ostvare unutar svog nacionalnog i građanskog korpusa poštujući jasno matičnu državu.
Kako je dansa Hrvatima Boke?
Hrvati Boke su autohtoni puk koji je stoljećima svog življenja ostavio veliki kulturološki zalog. Materijalna baština Hrvata Boke je velika i važna objema državama jer je nedjeljiv dijamant ono nešto što okuplja, spaja ali nas nositelje čini ponosnim. HNVCG i HGI uz brojna hrvatska društva promiču svoju vlastitost unutar i izvan države kojoj pripadaju uz puno poštovanje crnogorske države i vlasti. No, u Crnoj Gori danas nisu terorizirani samo Crnogorci, Hrvati i ostali nego prije svega ČOVJEK i njegova osnovna sloboda. Ako to promatramo iz te perspektive onda nam se pale svi alarmi i ne možemo ostati po strani promatrati zločin. Jer silovanje je zločin. A SPC radi upravo to! I to ne od jučer, već unazad stoljećima, samo nekad malo manje, nekad malo jače, a sad bezobzirno i bezočno s križem u ruci što je uvreda svim kršćanima.
I za kraj jednu poruku pošaljite našim čitateljima za kraj razgovora
Nismo se prvi put našli pred preprekama. No, ono što je važno ne smijemo ostati nijemi. Ne smijemo gledati na zlo oko nas kao da nas se to ne tiče. Svaka suza kao i svaki zločin imaju istu težinu i na nama je brisati suze i svojim djelima vraćati radost i mir.
