Veliki vranac (ili kormoran, Phalacrocorax carbo) najveća je od triju vrsta vranaca u regiji.Mnogi ga ne vole zbog izuzetno uspješnog ribolova.

Nalazimo ga najviše u panonskom dijelu Hrvatske, ali i na moru. Teži oko 2,5 kilograma, ponekad i do tri. Ističe se zelenim očima, žutom mrljom oko očiju i kljuna koja obično u vrijeme sezone parenja postaje bijela.

Gnijezdi se u istočnom dijelu Hrvatske, a najveća je kolonija u Kopačkom ritu. Ondje na visokim bijelim vrbama gnijezdo savija i do dvije tisuće ovih ptica. Ženka leže najčešće 3 – 4 jaja. Gnijezda se vide izdaleka jer vrbe su ogoljene od nagrizajućeg izmeta vranaca. Kako se drveće suši, kormorani pomalo premještaju koloniju. To je, dakako, spor proces i ne uzrokuje znatno sušenje stabala. Veliki vranac dolazi s juga u Kopački rit već u kasnu zimu, a ostaje sve do prosinca.

Zimi pak dolaze ptice sa sjevera Europe. Leti 60 kilometara na sat, a bez stajanja može prevaliti i do tisuću kilometara. Najveći je promet poslije završenog gniježđenja, kada se u ranu jesen skupi na tisuće ptica koje se odmaraju i hrane prije odlaska na jug.

Vranac je ribar.

Ronjenje između jednog i tri metra, ponekad i do devet, nije mu problem zbog velikih prstiju s plivajućim kožicama, no nije mu lako hodati po čvrstu tlu. Često lovi u skupinama, lupajući krilima po vodi i tjerajući ribu na površinu. Ulovljenu ribu donosi u ravnom, kukastom kljunu na površinu i guta je. Poslije lova sjeda na granu i suši širom raširena krila. Ribiči smatraju da zbog njega nestaje riba. Nažalost, postoji nekoliko predrasuda.
Smatra se da je veliki vranac unesena vrsta, no to je široko rasprostranjena vrsta prisutna po cijeloj sjevernoj polutki.