ARK D-0 (Atomska Ratna Komanda, kolokvijalno poznat i pod imenom Titov bunker), treća je najveća vojna investicija u bivšoj državi (druge dvije su podzemna zračna luka Željava kod Bihaća te splitska vojna luka Lora).
Mjesto za izgradnju ovog svojevrsnog bunkera za obranu od nuklearnog napada, kao i vojno komandnog centra, odabrano je, izgleda, pomno i planski, u jeku hladnog rata, početkom 50-ih godina prošlog stoljeća.
Mali gradić Konjic, u srcu Bosne i Hercegovine, kao i u srcu same bivše Jugoslavije, okružen je planinama i brdima, a planina Zlatar je nekako kao u samom središtu ovog brdsko planinskog područja.
I upravo je u podnožju planine Zlatar, davne 1953. godine započela izgradnja najvećeg i najmodernijeg atomskog skloništa bivše države koje je trebalo služiti kao šestomjesečno utočište za vrh političkog i vojnog života bivše Jugoslavije (Tito i 349 odabranika).
Kako je ovako veliki projekt ostao tajnom?
Pa, izgleda da to i nije bilo toliko teško za skriti. Naime, ARK D-0 (postoje tri ulaza, prikrivena malim zidanim jednokatnicama, kućicama čiji je jedini zadatak bio prikriti ulaze u planinu) nalazi se između bivše vojarne JNA i još uvijek aktivne tvornice municije „Igman“, a kako su tvorničke hale istog oblika i na isti način napravljene, probijanjem unutrašnjosti planine, nije bilo teško prikriti pravu namjenu objekta.
Kasnije, kada su zgotovljeni oni grubi radovi, uređenje konačne namjene objekta povjereno je pažljivo odabranim i provjerenim radnicima koji su potpisivali ugovor na šutnju.
Radovi su trajali 26 godina, do rujna 1979. godine kada je objekt predan na upravljanje vojsci koja je pak odabrala 16 vojnika koji su se brinuli o objektu (ventilacija, dizelski agregati, rezervoari pitke i tehničke vode, šestomjesečna zaliha hrane za 350 osoba koju su redovno mijenjali prije isteka roka trajanja te eventualni primitak odabranih osoba u slučaju nuklearnog napada na Jugoslaviju).
Prema nekim izračunima, trošak izgradnje ovog atomskog skloništa iznosio je oko 4,6 milijardi američkih dolara.
ARK D-0 ostaje najveća državna i vojna tajna do devedesetih godina prošlog stoljeća i ratnih zbivanja na ovim prostorima.
Ostalo je nejasno zašto objekt nije miniran i onesposobljen.
Postoje razne verzije, od te da je u pitanju loše izvedena minerska operacija (pripadnici teritorijalne obrane tih devedesetih godina pronašli su postavljen eksploziv unutar objekta), preko verzije da su vojnici JNA koji su bili zaduženi za čuvanje objekta odlučili sabotirati zapovijed s vrha pa do verzije da su očuvanjem objekta zapravo omogućili sebi sigurnu odstupnicu i to kroz izlaz za nuždu koji se nalazi u središtu ARK-a i vodi okomitim stepenicama 170 metara kroz samo središte planine Zlatar k površini. Inače, taj isti izlaz su onemogućili novi vlasnici objekta, prvenstveno iz straha od moguće diverzije.
Prava istina će ostati misterija. Svjedoci tog vremena, ako ih i ima, ili ne žele ili ne mogu pričati o tim vremenima.
Kako do ARK D-0?
Odlučio sam posjetiti ovo atomsko sklonište koje me zainteresiralo kao relikt jednog davno završenog razdoblja na ovim područjima.
Kako sam razumio, od 2011. godine ovaj objekt gubi svoju vojnu vrijednost te postaje svojevrsni izložbeni prostor za autore suvremene umjetnosti koji su te godine, po prvi put, održali bijenale kroz projekt D-0 ARK Underground.
Na tom prvom Bijenalu, koje je otvoreno 27.5. 2011. godine sudjelovalo je 44 umjetnika iz 18 zemalja Europe i svijeta te imalo oko 15.000 posjetitelja. Ovo bijenale dobilo je i priznanje UNESCO-a (Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) kroz pokroviteljstvo i podršku.
No, bez obzira na sav napredak i svjetski publicitet koji je ovaj projekt dobio, pronaći ARK D-0 je zahtjevan pothvat.
Naime, ako se uputite sami može se dogoditi da naiđete na zatvorenu kapiju koja se nalazi nekoliko stotina metara prije kućice / ulaza. Ispred kapije su čuvari tvornice municije „Igman“ i puštaju samo one posjetitelje koji imaju propusnicu, a da biste došli do propusnice morate odabrati neku od turističkih agencija u Konjicu koje imaju potpisan ugovor za izdavanje propusnica / ulaznica.
Stoga, moj savjet, prvo kontaktirajte neku od agencija i poštedite sebe nepotrebnog vozikanja.
Dovoljno je da u tražilicu ukucate „Titov bunker“ ili „ARK Konjic“ i dobit ćete sve potrebne informacije i web stranice preko kojih možete dogovoriti kupnju propusnice / ulaznice (cijena 20 KM), kao i transfer do samog ARK D-0.
Raspored ARK D-0
Da, ulaznica jeste skupa i odudara od standardnih ulaznica za muzeje i izložbe no treba prihvatiti činjenicu da je održavanje ovog objekta zahtjeva ogromna sredstva (dovoljno je tek reći da ovaj objekt osvjetljava preko šest tisuća neonskih sijalica). A i nije baš da imate mogućnost svaki dan obići atomsko sklonište vrijedno 4,6 milijardi američkih dolara.
Ova atomska ratna komanda prostire se na preko 6500 m² i podijeljena je u 12 blokova:
0 i 1 blokovi sastojali su se od tuševa za dekontaminaciju, mini bolnice i suvremeno opremljene operacijske dvorane.
Blokovi 2 i 3 te jedan dio bloka 4 su spavaonice, dok se u
Blokovima 4 i 5 nalaze konferencijske dvorane.
Sam blok 5, osim što je konferencijska dvorana, služila bi i kao zapovjedna soba te je i najdublja točka ARK-a. Nalazi se 200 m unutar planine Zlatar.
Blok 6 su telekomunikacijske prostorije, a blok 7 sastoji se od kuhinje i trpezarije.
Onaj najreprezentativniji blok je pod brojem 8. Radi se o Predsjedničkom bloku u kojem se nalaze prostorije za uži zapovjedni vrh kao i predsjednički kabinet i spavaonica te toalet.
Ostali blokovi (9, 10 i 11) su blokovi u kojima se nalazi tehnički dio ARK-a, prostorije s klimom i ventilacijom (i sada u funkciji te je u objektu ugodnih 20-ak Celzijevih stupnjeva), cisterne za dizel gorivo te rezervoari za pitku i tehničku vodu.
Obilazak traje oko 90 minuta koja prođu u trenu, ni osjetio nisam kako je vrijeme proletjelo. Vjerojatno zbog izuzetno elokventnog i dobro pripremljenog vodiča Đenana koji cijelo vrijeme drži pozornost posjetitelja zanimljivim i edukativnim informacijama.
Koja je sudbina ovog nesuđenog atomskog skloništa, nitko ne zna. Hoće li u budućnosti postati izložbeni prostor za eksponate i projekte iz suvremene umjetnosti ili će postati stalna turistička atrakcija i znamenitost Bosne i Hercegovine ili, kao sada, hibrid ta dva naizgled oprečna projekta, vrijeme će pokazati.
