U vrijeme kada radnici, zbog niskih plaća, daju otkaze i odlaze u inozemstvo, a poslodavci kukaju i na svakom koraku traže trgovce, radnike u pekarama, konobare, kuhare, vozače, građevinske radnike, odlučili su da je iznos od 550 maraka previše za najnižu zagrantiranu plaću u Republici Srpskoj.
Njihova ponuda je 480 maraka, 30 maraka više od trenutnog iznosa najniže plaće u Republici Srpskoj.
Potvrdio je ovo za BUKU Saša Trivić, predsjednik Udruženja poslodavaca poljoprivrede i prehrambene industrije Republike Srpske, vlasnik lanca pekara “Manja” i član Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske.
Ovu ponudu obrazložio je riječima da se plaće ne trebaju uređivati administrativnim već tržišnim mjerilima, te da je Sindikat mogao predložiti i 1.000 i 2.000 maraka, pa da se sve firme pozatvaraju.
Na pitanje kako plaća od 480 maraka može zaustaviti odlazak radnika rekao je: „Rast najniže plaće će zatvoriti možda i ona radna mjesta koja ne bi bila zatvorena ili će dovesti do toga da će neki poslodavci isplaćivati tu plaću ali da će radnik razliku morati vratiti”.
Konstatirao je i da su plaće u ovoj godini porasle 8 posto, kao i da je taj rast puno veći “ako znamo da dobar dio poslodavaca isplaćuje neto u kešu”.
“Znači ne možemo očekivati da se zaostatak plaća koji se dešavao zadnjih 20 godina riješi u godinu dana. Nadalje pokazatelji o dobiti poslodavaca ne ukazuju da oni imaju viška para koje ne dijele, nego su sposobnosti nas kao poslodavaca da zaradimo veće plaće ograničene jer smo nesposobni ili nemamo dovoljno tehnologije”, zaključio je Trivić.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske je ponudu poslodavaca okvalificirala kao ruganje radničkoj klasi. Njom su, kaže, ujedno poslali i jasnu poruku svakom radniku u RS- „ovdje ‘leba nema„.
Pita se, također, kako od plaće koju nudi Saša Trivić i poslodavci koji razmišljaju kao on, bilo tko može da se prehrani, razmišlja o obitelji i servisira režijske obaveze.
„Gospodin Trivića je čovjek koji ima svoj privatni biznis i na malim ekranima stalno govori da radnicima treba povećati plaće i da je to sam učinio, znači li to da je svojim radnicima povećao plaću sa 450 na 480 maraka? Zašto se onda bilo tko čudi što nam kvalificirani, produktivni, sposobni radnici mahom odoše ili su već otišli. A otišli su, vjerujete, samo iz jednog razloga -zbog nikakve plaće i uvjeta rada“, istakla je za BUKU Mišić i podsjetila da potrošačka korpa u kojoj se nalaze samo prehrambeni artikli za četveročlanu obitelj iznosi 710 maraka.
Stoga, zaključuje, nikom u ovoj državi ne trebaju biznisi u kojima radnici od svog rada ne mogu prehraniti svoju obitelji. Na njima se ne gradi ekonomija i bilo kakav razvoj, oni samo odgovaraju lošim poslodavcima.
Prokomentirala je i poticaje koji se daju u relni sektor od strane Vlade RS.
„To je naš novac, njega dobijaju pojedinci u realnom sektoru, a radnici im rade za 450-480 maraka, to je za svaku osudu i mislim da Vlada RS mora reagirati i zapitati se šta ona u stvari finan ira i šta znači poticaj za realni sektor- bogaćenje pojedinaca ili stvaranje jednog pravičnijeg društva u kome ljudi od svog rada mogu živjeti, da ne idu sa ovih prostora već da grade ovu zemlju. Nitko je neće graditi za 480 maraka, nitko neće ni rađati jer džaba sve pronatalitetne politike i mjere ako vi od svoje plaće ne možete da živite životom dostojnim 21 stoljeća“, istakla je Mišić.
Sve ispod 1.000 KM nije dovoljno
Tane Peulić, potpredsjednik Saveza sindikata RS za privredu također nije jasan potez Unije poslodavaca RS s obzirom da mu je poznato da se u sistemu metalske industrije i rudarstva RS, u 90 posto poduzeća isplaćuje veće plaća od zagarantirane, odnosno preko 600 KM. Kao primjer je naveo Aluminu Zvornik koja ima 1600 radnika a najniža plaća iznosi preko 700 KM.
„Ako prosječna plaća na nivou RS od početka iduće godine treba biti 1000 KM zaista ne vidim razlog zašto je 550 KM tako basnoslovna cifra, a pogotovo ako znamo da je 500 KM oslobođeno poreza“, naglasio je navodeći i da bi bilo potpuno nekorektno da imamo dvije najniže zagarantirane plaće- jednu za realni sektor, a drugu za one kojima je poslodavac Vlada RS gdje je iznos najniže zagarantirane plaće 545 KM.
Po njemu poslodavci moraju odriješiti kesu ili će u protvnom njihovi pogoni i radnje ostati pusti.
Sve ispod 1.000 KM, kaže, nije i ne može biti dovoljno da kvalificirani radnici ostanu u Republici Srpskoj. Sa ovolikom plaćom neki bi možda i razmislili o ostanku, u protivnom otići će svi koji vrijede.
