Upozorenja hrvatskih predstavnika da se u prekompoziciju vlasti ne može ići s nepouzdanim partnerima dobila su svoju potvrdu proteklih tjedana. Uz već redovite trzavice unutar koalicije SDS – PDP, došlo je i do otvorenih sukoba u obje ove stranke.
Zasjedanja tijela zakonodavne i izvršne vlasti na državnoj i federalnoj razini možda najbolje oslikavaju političke odnose u zemlji. Kako se izborna godina bude približavala, određeni politički procesi bit će još vidljiviji, ali se već sada može kazati da na državnoj razini ne postoji funkcionalna koalicija, piše Večernji list BiH.
Partnerstva i koalicije
Ona dogovorena nakon prošlih izbora, a koju su, uz HDZ BiH, činili stranke “trojke” iz Sarajeva i SNSD sa svojim partnerima iz Republike Srpske, prve jasne znake slabosti pokazala je prošle godine. No, do potpunog mimoilaženja u stavovima i djelovanju došlo je početkom ove godine, kada je “trojka” javno priopćila da raskida partnerstvo sa SNSD-om. Ova krupna odluka donesena je bez suglasnosti trećeg partnera – HDZ-a BiH pa je očekivano došlo do trzavica i na toj relaciji jer hrvatski predstavnici nisu željeli slijepo ispunjavati politička očekivanja “trojke”.
Planovi NiP-a, SDP-a i Naše stranke da mogu medijskim pritiskom, uz potporu pojedinih veleposlanstava, prisiliti HDZ da uđe u prekompoziciju vlasti također su propali. Upozorenja da potencijalni partneri iz RS-a, a riječ je o SDS-u, PDP-u i Nebojši Vukanoviću, nisu vjerodostojni te da nemaju kapacitet za ulazak u vlast pokazala su se potpuno opravdanima. Dok su s jedne strane pričali kako žele s HDZ-om u novu vlast, medijski su se utrkivali u optužbama, pa i uvredama na račun te stranke, a nerijetko i hrvatskog naroda. U tomu je prednjačio navodni kandidat za ministra sigurnosti BiH Nebojša Vukanović, koji je vrlo brzo sam sebe diskreditirao. Jer nakon svega što je izgovorio Vukanović, nemoguće je zamisliti da bi bilo koji od hrvatskih predstavnika u Parlamentu BiH digao ruku za njegov izbor.
S druge strane, upozorenja hrvatskih predstavnika da se u prekompoziciju vlasti ne može ići s nepouzdanim partnerima dobila su svoju potvrdu proteklih tjedana. Uz već redovite trzavice unutar koalicije SDS – PDP, došlo je i do otvorenih sukoba u obje ove stranke. SDS je čak ostao bez predsjednika jer je pod velikim pritiskom utjecajnih članova Milan Miličević morao podnijeti ostavku. Optužen je da nije zaustavio urušavanje stranke. On pak svojim suparnicima spočitava izdaju i suradnju s vladajućom strukturom u RS-u. U međuvremenu se nastavilo kadrovsko osipanje nekada najveće srpske stranke jer pojedini zastupnici i vijećnici prelaze u druge stranke. PDP izgleda stabilnije otkako ga vodi Draško Stanivuković, ali i tu postoje disonantni tonovi, pa i kritike. Poput onih koje na Stanivukovićev račun upućuje Igor Crnadak, pa i Nenad Vuković, koji je bio zainteresiran za predsjedničku poziciju u PDP-u.
Teško je vjerovati da ovako razjedinjena oporba iz RS-a može biti stabilan partner na državnoj razini. Oni prilikom glasovanja u državnom Parlamentu često djeluju u bloku s “trojkom” iz Federacije i nekim manjim bošnjačkim strankama, kojima se ponekad pridruže SDA i DF. Ovaj svebošnjački blok imao bi dominantnu ulogu u nekoj priželjkivanoj koaliciji na državnoj razini. No, čini se da nema ništa od toga do izbora iduće godine. Zato i ne čudi što državni Parlament ne donosi odluke nikako, a Vijeće ministara vrlo teško.
Krize i unutarnji problemi
Situacija na federalnoj razini izgleda nešto bolje. Kriza odnosa s državne razine za sada se ne prenosi na Federaciju BiH i moguće je da tako i ostane do izbora. Za svakodnevni život važno je da izvršna i zakonodavna vlast u Federaciji funkcioniraju što bolje jer su ovlasti za socijalna i ekonomska pitanja uglavnom tu.
Posebnu funkcionalnost pokazuje Vlada FBiH, gdje su kompromis i dogovor i dalje dominantan modus rada. Unatoč brojnim razlozima da tako i ostane do kraja ovog izbornog ciklusa, mnogi se pribojavaju nametnutih kriza i problema kako se vrijeme izbora bude približavalo. Ekonomska i socijalna stabilnost važne su u situaciji kada nema političke stabilnosti ni u najavi. Nažalost, trpi europski put BiH, ali to kao da malo koga brine. Rana predizborna kampanja bacila je taj proces u drugi plan.
