Udruga Hrvatska zvona objavila je privremeni popis presuda i sudskih procesa protiv pripadnika Armije BiH za ratne zločine nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ističući kako je do danas procesuirano tek oko 10 posto zločina, i to većinom protiv izravnih izvršitelja, dok visoki zapovjednici ostaju nedodirnuti.
U dokumentu se apelira na hrvatske vlasti da zaštite branitelje i pokrenu ozbiljne istrage o zločinima nad Hrvatima – zločinima koji i danas čekaju pravdu.
PRIVREMENI POPIS
(PRESUDE I SUDSKI PROCESI PRIPADNICIMA A BiH ZA RATNE ZLOČINE NAD HRVATIMA U BiH)
Bugojno
U općini Bugojno u Domovinskom ratu (od 17. VII.1993. godine do 12. VIII.1993.godine) Armija republike Bosne i Hercegovine , ubila je 104 hrvatska civila i zarobljenog pripadnika Hrvatskog vijeće obrane. Ovom broju treba dodati 19 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji su odvedeni iz logora Armija Republike Bosne i Hercegovine, formiranih u općini Bugojno (najzloglasniji; Stadion Iskra, hotel Kalin i dr).
U općini Bugojno tijekom rata između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane, veliki broj Hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, je ubijen, zatočen u nehumanim uvjetima, korišteni su za kopanje rovova na prvoj crti bojišnice, neki su nestali i za njihovu sudbinu se još ništa ne zna (zbog protoka vremena za pretpostaviti da su svi ubijeni). Događala su se silovanja žena (koje nisu bile zatočene te su živjeli u svojim domovima; zabilježena su 4 takva slučaja koji su uredno prijavljeni tada nadležnim tijelima).
Za ova i druga zlodjela koja su počinjena u općini Bugojno nakon zauzimanja općine Bugojno od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine, osuđen su slijedeći pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine:
Nisvet Gasal osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 4 godine (Upravnik Logora)
Senad Dautović osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 7 godina (načelnik CSB)
Musajb Kukavica osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 4 godine (zapovjednik osiguranja logora).
Handžić Enes osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 8 godina zatvora(pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307 brigade Armije Republike Bosne Hercegovine)
Duraković Šaćir osuđen na kaznu zatvora od 6 godina, počinitelj zločina (vojnik Armije Republike Bosne Hercegovine)
Vrban Ened zv.“Enko“ osuđen na kaznu zatvora od 6 godina , počinitelj zločina(vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine)
Šego Osman osuđen na kaznu zatvora od 5 godina, počinitelj zločina(vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine).
Osmić Alija osuđen na kaznu zatvora od 3 godine, počinitelj zločina(vojnik Armije Bosne i Hercegovine).
Velagić Muhko osuđen na kaznu zatvora od 6 godina, počinitelj zločina, (vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine).
Velagić Safet osuđen na kaznu zatvora od 6 godina, počinitelj zločina(vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine).
Busovača
U općini Busovača u Domovinskom ratu (od 24. I.1993.godine do 11. I.1994. godine, Armija Republike Bosne i Hercegovine, ubila je 50 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Posebno treba izdvojiti dan (26. I.1993.godine) kad su pripadnici , Armije Republike Bosne Hercegovine, napali selo Gusti Grab i u tom napadu ubili osam hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.
15. VI.1993. godine također na lokalitetu Busovačke staje pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, ubili su iz zasjede 16 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Među civilima bio je i jedan maloljetnik.
Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.
Čapljina
U općini Čapljina u Domovinskom ratu (od 13. VII. 1993. do 10. X. 1993. godine) od strane pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine ubijeno je 15 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. (Jedan od ubijenih pripadnika bio je vozač kola hitne pomoći koji je u tom trenutku prevozio ranjenike).
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Fojnica
U općini Fojnica u Domovinskom (od 16. V. 1993. godine do 24. XII.1993.godine) od strane pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine ubijen je 31 hrvatski civil i zarobljeni pripadnik Hrvatskog vijeća obrane.
Pored ostalih ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, dana 13. XI.1993. godine pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, ubili su gvardijana i vikara Franjevačkog samostana (fra Nikicu Milićevića i fra Leona Migića).
Za ovaj zločin osuđen je počinitelj zločina Miralem Čengić. Vrhovni Sud BiH osudio ga je na 15 godina zatvora. Istom presudom na kaznu zatvora od 6 mjeseci osuđeni su pomagači u izvršenju ovog kaznenog djela: Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić.
Miralem Čengić i drugi sudionici ovom presudom nisu osuđeni za ratni zločin nego im je suđeno kao za mirnodopsko (“obično”) ubojstvo.
Miralema Čengića tijekom izdržavanja kazne zatvora tri puta je pomilovao član Predsjedništva BiH (Alija Izetbegović) i jednom Predsjednik FBiH (Ejup Ganić), tako da je Čengić nakon šest godina bio slobodan.
Izuzev presude za ubojstvo dvojice franjevaca, za ostale zločine nitko nije odgovarao.
Gornji Vakuf-Uskoplje
U općini Gornji Vakuf-Uskoplje u Domovinskom ratu (od 13. I.1993. godine do 28. VIII.1993. godine) pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine ubili su 17 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Jablanica
U općini Jablanica u Domovinskom ratu (od 4. VII. 1993. godine do 6. X. 1993. godine) Armija Republike Bosne i Hercegovine ubila je 54 hrvatska civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Dana 28. VII. u selu Doljani u napadu Armije Republike Bosne i Hercegovine ubijeno je i masakrirano 40 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Preostali stanovnici tog sela odvedeni su u zloglasni logor A BiH u Jablanicu (Muzej “Bitke za ranjenike“). U logoru su zatvoreni i žene i djeca, čak je jedna trudnica rodila dijete u tom logoru.
Za ove zločine odgovarali su:
Sabit Škampo (vojnik) – osuđen na 6 godina zatvora zbog ratnog zločina u selu Doljani
Zehrudin Šćuk (vojnik) – osuđen na 6 godina zatvora za zločine u selu Doljani
Mirsad Tahirović zv. “Deba” (vojnik) – osuđen na 5 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva
Nihad Bojadžić – osuđen na 15 godina zatvora zbog zločina u Jablanici i Trusini kao zamjenik zapovjednika odreda “Zulfikar”
Konjic
U općini Konjic (23. III.1993. – 19. II.1994.) ubijeno je 99 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a. Najteži zločin dogodio se 16. IV.1993. u selu Trusina, gdje je ubijeno 23 civila i zarobljenika.
Za ovaj zločin osuđeni su: Nihad Bojadžić (15 godina), Rasema Handanović (5 godina i 6 mjeseci), Edin Džeko (13 godina), Nedžad Hodžić (12 godina), Mensur Memić (10 godina).
Za druge zločine u Konjicu, uključujući ubojstvo četvero starijih civila u selu Orlište i ubijanje na planini Bokševici, nitko nije odgovarao.
Logor Musala – upravnik Edhem Žilić osuđen je na 6 godina zatvora zbog osobnog zlostavljanja zatočenika.
Kakanj
U Kaknju (20. VI. 1992. – 29. XII. 1993.) ubijeno je 68 hrvatskih civila i zarobljenika HVO-a. Među žrtvama su i tri sina te muž Anice Jurić, ubijeni na blagdan sv. Antuna.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Kiseljak
U Kiseljaku (20. X. 1992. – 23. XI. 1993.) Armija BiH ubila je 26 hrvatskih civila i zarobljenika HVO-a.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Kreševo
U Kreševu (20. VI. 1993. – 17. X. 1993.) ubijeno je 6 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Maglaj
U Maglaju (27. VIII. 1993. – 21. X. 1994.) Armija BiH ubila je 26 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Mostar
U Mostaru (30. VI. 1993. – 3. XII. 1993.) ubijeno je 99 hrvatskih civila i zarobljenika. U selu Grabovica 8. i 9. IX.1993. Armija BiH ubila je 32 civila. Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro (1989.), najstarija Martin Marić (1911.).
Za zločine u Grabovici osuđeni su: Haris Rajkić, Nihad Vlahovljak i Sead Karagić (po 13 godina), Enes Šakrak (10 godina), Mustafa Hota (9 godina).
Za zločine u logorima Bijelo Polje-Potoci i IV osnovnoj školi osuđeni su: Enes Ćurić, Ibrahim Demirović, Habib Čopelj, Miralem Omanović i drugi, ali većina na minimalne kazne.
Donja Drežnica
U selu Donja Drežnica (općina Mostar) zarobljeni hrvatski civili i pripadnici HVO-a sustavno su zlostavljani u prostorijama katoličke crkve.
Zijad Kurtović (zapovjednik vojne policije Drežnica) osuđen je na 11 godina zatvora zbog ratnog zločina i uništavanja kulturnih spomenika.
Novi Travnik
U općini Novi Travnik (19. X. 1992. – 4. II. 1994.) Armija BiH ubila je 63 hrvatska civila i zarobljenika, uključujući 12 djece u snajperskim i topničkim napadima.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Prozor-Rama
U Prozoru-Rami (18. VI. 1993. – 15. I. 1994.) ubijeno je 59 hrvatskih civila i pripadnika HVO-a. U Uzdolu 14. IX. 1993. ubijeno je 29 civila i 12 vojnika, a selo je spaljeno. Najmlađa žrtva bio je Stjepan Zelić (10 godina).
Za ovaj zločin osuđen je Enver Buza, komandant bataljuna, na 8 godina zatvora – jedini viši časnik A BiH osuđen za zločine nad Hrvatima.
U selu Jurići ubijena su djeca i starica Anica Jurić (rođ. 1905.). U selu Hudutsko zarobljeno je i pogubljeno 16 pripadnika HVO-a.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Travnik
U Travniku (20. X. 1992. – 27. I. 1994.) Armija BiH ubila je 106 hrvatskih civila i vojnika HVO-a. Najteži zločini dogodili su se u selima Maljine, Bikoši i Čukle – ukupno 49 ubijenih u samo tri dana (7. – 9. VI. 1993.).
Majka Serafina Lauš u jednom danu izgubila je muža i tri sina.
Istraga protiv odgovornih obustavljena je 6. II. 2019. zbog nedostatka dokaza.
Vareš
U Varešu (21. X. 1993. – 15. VII. 1994.) ubijeno je 56 Hrvata. Dana 2. XI. 1993. u selima Planinica, Peruni i Karasovina ubijena su 26 zarobljena pripadnika HVO-a, većinom hladnim oružjem.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Krajem 1993. tri civila poginula su u crkvenom dvorištu od granate ispaljene s položaja A BiH.
Visoko
U Visokom (2. VI. 1993. – 10. I. 1994.) ubijeno je 5 hrvatskih civila. Nitko nije odgovarao.
Vitez
U Vitezu (1. VI. 1992. – 5. III. 1994.) ubijeno je 170 hrvatskih civila i pripadnika HVO-a – najviše od svih općina. U Križančevu Selu 22. XII. 1993. ubijeno je 63 Hrvata, a u Buhinim Kućama 9. I. 1994. njih 25, uključujući majku i dijete koje je držala u naručju.
Za zločine u Križančevu Selu osuđen je Almir Sarajlić (15 godina). Ostali optuženi oslobođeni su, uključujući višeg zapovjednika.
10. VI. 1993. granata s položaja A BiH pogodila je dječje igralište – ubijeno je osmero djece. Nitko nije odgovarao.
Tijekom cijelog razdoblja ratnih sukoba u Vitezu zabilježena su i pojedinačna ubojstva 36 hrvatskih civila (granatiranjem, snajperima itd.).
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Zavidovići
U Zavidovićima (6. VI. 1993. – 23. I. 1994.) Armija BiH ubila je 36 hrvatskih civila i pripadnika HVO-a. Nitko nije odgovarao.
Zenica
U Zenici (26. I. 1993. – 5. III. 1994.) ubijeno je 86 Hrvata. Dana 26. I. 1993. u selu Dusina zarobljeni pripadnici HVO-a su zlostavljani i strijeljani, jednom je izvađeno srce prema svjedočenju preživjelih.
Nakon okupacije šireg područja Zenice, dodatno je ubijeno 32 hrvatska civila.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Najpoznatiji logor bio je “Muzička škola” u kojem su zlostavljani hrvatski civili i vojnici. Pripadnici Armije BiH nadzirali su logor. Nitko nije odgovarao.
Načelnik Centra službi bezbjednosti u to vrijeme bio je Šefik Džaferović, bivši član Predsjedništva BiH, danas predsjednik Kluba Bošnjaka u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Žepče
U Žepču (24. VI. 1993. – 23. I. 1994.) Armija BiH ubila je 27 Hrvata. U selu Kiseljak 16. VIII. 1993. zarobljena su 24 civila, korišteni su kao živi štit u napadu na položaje HVO-a, a njih 12 je ubijeno.
Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.
Zaključak
Tijekom Domovinskog rata u BiH, postrojbe Armije Republike BiH počinile su brojne i masovne zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a. Osobito su brojni zločini počinjeni u Središnjoj Bosni i dolini Neretve, gdje su snage A BiH okupirale hrvatska područja.
Za većinu zločina nitko nije odgovarao. Uglavnom su procesuirani samo neposredni izvršitelji, dok zapovjednici ostaju izvan dosega pravde. Enver Buza ostaje jedini osuđeni komandant za zločine nad Hrvatima (Uzdol, 1993.).
Oko 90% zločina nad Hrvatima u BiH ostalo je nekažnjeno.
Na međunarodnom sudu u Haagu, zapovjednici Armije BiH Enver Hadžihasanović i Amir Kubura osuđeni su na simbolične kazne (3,5 i 2 godine). Kazne su već bile odslužene tijekom istražnog pritvora.
Udruge proistekle iz HVO-a 1. ožujka 2017. podnijele su kaznene prijave protiv 16 visokih časnika Armije BiH Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Do danas DORH nije pokrenuo nijednu istragu po tim prijavama. Nasuprot tome, hrvatski branitelji i zapovjednici HVO-a neprestano su suočeni s istragama i optužnicama iz BiH.
Zapovjednici HVO-a osuđeni su pred sudom u Haagu na ukupno 110 godina zatvora zbog navodnog „udruženog zločinačkog pothvata (UZP)“. U BiH i RH protiv zapovjednih kadrova HVO-a (ZP Vitez, Orašje, Mostar, Tomislavgrad) podižu se dodatne optužnice i otvaraju nove istrage.
Jasno je da osovina Sarajevo–Haag–Zagreb provodi pravnu agresiju nad hrvatskim zapovjednicima, dok istovremeno ne procesuiraju više od 90% zločina nad Hrvatima u BiH. Suđenja se vode gotovo isključivo protiv neposrednih izvršitelja. Pravna praksa očito je dvostruka – stroža prema Hrvatima, blaga ili nikakva prema Bošnjacima.
Da nije bilo Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane, Bosna i Hercegovina se ne bi obranila 1992. godine od velikosrpske agresije, niti bi opstali hrvatski prostori pod bošnjačkom agresijom. HVO je svojim otporom dao ključan doprinos i obrani Republike Hrvatske.
Bez HVO-a, veliko je pitanje bi li Hrvati opstali u BiH – pa i sama BiH – a i kako bi uopće danas izgledala Republika Hrvatska.
Epilog
Svi pripadnici HVO-a koji su suočeni s optužnicama uglavnom su prepušteni sami sebi, bez pravne i institucionalne potpore Republike Hrvatske ili vlasti u BiH – kao da su vodili privatni rat.
