Jedna od utakmica koja će mi zauvijek ostati u sjećanju je ona koju je 2002 godine Hajduk igrao protiv Fulhama. Danima smo planirali ići na tu utakmicu, a da ne bi bilo nekih problema oko ulaznica njih smo osigurali preko prijatelja iz Torcide. Kako su ulaznice bile osigurane krenuli smo na dan utakmice u rano jutro iz Mostara s kombijem prema Splitu. Bilo nas je četvero, a ostatak ekipe smo trebali pokupiti u Makarskoj gdje su tada još uvijek radili na sezoni.
Došli smo u Makarsku oko 9 sati i odlučili popiti nekoliko piva dok se svi ne iskupimo. I umjesto jednog piva to se odužilo na dva, tri i pet. U lokalu gdje smo sjedili bilo je još nekih lokalnih momaka koji su se spremali na utakmicu, te smo naravno u neka doba spojili stolove i glasno navijali. I kako to obično biva nekome je to zasmetalo, a ispostavilo se da su to neki navijači iz Sarajeva koji su odlučili glumiti mangupe. U tren oka je izbila tučnjava, a provokatori su ostali ležati na podu. Naravno to je sve prošlo uz histeričnu ciku nekih djevojaka, a gazda je pozvao policiju. Mi smo odmah otišli, a sreća je da nam je kombi bio parkiran puno dalje od mjesta sukoba, pa smo uspjeli umaći.
Pod dojmom te tučnjave stižemo u Split koji je bio sav u bilom. Navijači sa svih strana su stizali bodriti svoj Hajduk. Mi smo se našli s našim prijateljima iz Torcide zbog ulaznica, pa smo tu nastavili po pivu. Tu smo čuli da je veselo bilo cijelu noć u Splitu, i da je Torcida napravila pravu ludnicu pred hotelom gdje su bili gosti. Tako smo u parkiću navijali i pili pivo kada se pojavila jedna grupa navijača Fulhama koji su valjda mislili da su negdje u Engleskoj. Pjevali su i pokazivali srednji prst što je izazvalo reakciju mase iz parkića. U tren oka navijači Fulhama su ostali bez zastava i šalova, a nekoliko ih je prošlo s krvavim glavama. Mi smo se povukli i nastavili navijati s trofejima koje smo osvojili. Dva sata uoči utakmice krenuli smo prema Poljudu skupa s rijekom navijača. Mislio sam tada da Hajduk ne može izgubiti uz takvu potporu. I prije stadiona dogodilo se još par tučnjava u kojima su gostujući navijači izvukli deblji kraj, tako da sam siguran da će dobro pamtiti Split i Torcidu. Na stadionu ludnica, Poljud je tražio pobjedu. Torcida je organizirala sjajnu koreografiju. Prvih pola sata uraganski napadi Hajduka, i samo je sreća spasila goste. I kako to obično biva kada ne iskoristiš svoje prigode slijedi kazna. Gosti su iskoristili jednu grešku na početku drugog dijela i tako nezasluženo došli do pobjede. Nažalost ne pobjeđuje uvijek bolji, pa je tada Hajduk iako je bio puno bolji morao napustiti stadion poražen, ali ipak uz ovacije Torcide.
Iako su nas prijatelji iz Splita zadržavali da ostanemo još na piću nama je taj dan bilo dosta krvi, pa smo produžili za Makarsku. Tamo nismo uspjeli izbjeći piće, a na koncu smo sreli i momke s kojima smo ujutru sudjelovali u tučnjavi. Rekli su nam da su i oni izbjegli policiju koja je došla ubrzo nakon što smo mi pobjegli, te da su tražili krivce. S obzirom na to da smo mi iz druge države, kao i oni koji su provocirali sasvim sigurno bi debele kazne platili. Tu smo se zadržali nekih pola sata i napokon smo krenuli za Mostar. Sve u svemu jedan krvav dan s dvije tučnjave i more popijenih piva dovoljan su razlog da pamtim ovu utakmicu.
