Dok je čekao da se upravo skinuto jagnje sa ražnja malo ohladi, vožač kamiona halapljivo je proždirao glavušu. Pošto je pojeo jezik i ono malo mesa sa vilica, počeo je da jede mozak.
„Konobar, jel to gotovo?“
„Donesi kilo i još jednu hladnu pivu.“ Mrmljao je kroz posljednje zalogaje mozga nesretne životinje dobro ugojeni prijevoznik.
Kada je stigla nova porcija, vozaš se promeškoljio u stolici kao da tim pokretima pravi još mjesta u već dobro popunjenom želucu. Naime čekajući da se janje zgotovi, pojeo je 4 glavuše i popio nekoliko hladnih piva.
Kada je uslužen, sistematski je prionuo na meso koje se još pušilo i za tili čas na ovalu nije bilo, što bi rekli Hercegovci, ni „obliska“
Zadovoljno se trljao po nabreklom trbuhu kao da ispipava ima li još u njemu mjesta.
„ Mali ! Ponesi još jednu pivu ! kazao je.
Posle dramske pauze od nekoliko trenutaka dodao je „… i jedno pleće“
„E, gazda Gojko, nema janjetine nad ljubinjsku“ obratio se šutljivom vlasniku kafane koji je drijemao pokra šporeta.
Gazda je laganim pokretom pridigao glavu, raširio zjenice i lakonski odgovorio:
„Jesi paso s njim, pa znaš da je iz Ljubinja.“
Ovo se navodno dogodilo u Jablanici, iznad kanjona Neretve, u blizini mosta što ga je za potrebe snimanja ratnog spektakla Bitka na Neretvi, baš tih godina minirao Jul Briner. Tu je snalažljivi Gojko Jelačić rođen u Dabrici pokraj Stoca, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljećaotvorio danas legendarnu i kultnu kafanu „Lovački dom“. Bio je pionir tog
posla. Vidjevši da je Gojkov posao vrlo unosan, mnogi su manje više neuspješno pokušavali da uzmu svoj dio kolača, ali Gojko je ostao sinonim za dobru janjetinu sa ražnja, toliko da su i rok grupe pjevale pjesmu o njemu, toliko da su svjetski turistički časopisi ovaj ugostiteljski objekat proglašavali top destinacijom koja se obavezno mora posjetiti, toliko da je Gojko postao dio folklora, čak i slenga u Bosni i Hercegovini. Tarik Filipović spominjao je Gojka u mega popularnom kvizu Hrvatske Televizije-Milijunaš, a Gojko je postao i akter viceva.
Piše : Rade Likić/Naša Hercegovina