Rodiš se u toj prekrasnoj Hercegovini i odeš s jednim koferom: Nisi ti bolan otišao što si htio nego što si morao

I tako … rodiš se u toj prekrasnoj Hercegovini. Završiš silne škole,edukacije i u jedan kofer strpaš i uspomene i sjećanja,tuge,snove, nade,patnje,osmijehe,ljubavi,mjesta,život!
I otputuješ ,otputuješ druže moj daleko! Daleko gdje se više cijeniš,poštuješ,voliš.. daleko gdje se uspjeh čestita i slavi!
Sa koferom sjećanja je nekako lakše! Zaista!
Odeš da bi se vratio! Odeš i sanjaš ali ne trpaš sve te snove,osmijehe i nade u isti kofer sa onim sa kojeg i danas brišeš prašinu i živiš za dan kada ćeš ga opet otvoriti i početi puniti nekim novim emocijama ali onde odakle si otišao! Ondje gdje ti nitko ne može zabraniti da budeš!
Nisi ti bolan otišao sto si htio nego sto si morao!
Uskratili su ti pravo na glas,pravo na posao,pravo na razvoj ,pravo na “više i drugačije”…
Sve si ti to mogao ali nisi smio! Nisi imao!
Morao si mudro šutjeti i gutati knedle jer si ovisio!
E danas ne ovisiš! Naučio si se da vrijediš!
Naučio si se da se ne plašiš onoga od čega si pobjegao! Naučio si se novim kulturama ali vratio si se sa koferom snova i sretan si!
Sve sto si htio uradio si! Sve sto si probao vrijedno je pažnje ! Sve sto si vidio možeš jednoga dana prenijeti ondje odakle si otišao i dokazati da sa jednim novim koferom i dostojanstvom,čistim obrazom i radom možeš napraviti čuda za koja ćeš biti zaslužan samo ti! Jer … tvoje vrijeme je došlo ! Kad’ tad! Vjeruj mi.
Piše: Mostarac bez dlake na jeziku