Kao što smo već ranije javljali na našem portalu proteklog tjedna u Biogracima (Široki Brijeg) održao se II. Blaćanski memorijalni turnir Biograci 2020. Vitez Zdenko Bogdan. Na turniru su sudjelovale ekipe iz Mostara, Ljubuškog, Gruda i Širokog Brijega, a pobjednik turnira bila je ekipa Grude Boboska iz koje dolazi i najbolji vratar turnira Jakov Boban.
Najbolji strijelac turnira je član trećeplasirane ekipe HNK Branitelj iz Mostara, Luka Varga, koji je postigao 12 golova, dok je za najboljeg igrača turnira proglašen Sandro Zovko član Futsal akademije HFC Zrinjski koja je na kraju završila na drugom mjestu.
Upravo je to razlog razgovora s Sandrom Zovkom mladim perspektivnim nogometašem koji se ovim sportom bavi od svoje četvrte godine.
Od kada si se počeo baviti nogometom, a od kada futsalom?
U HŠK Zrinjski treniram od svoje četvrte godine. U generaciji 2006. bio sam najmlađi igrač kod tadašnjeg trenera Tihomira Tikija Skoke koji danas uspješno vodi svoju nogometnu školu ovdje u Mostaru, Tiki Taka. Već u prvim kontaktima s loptom nastupao sam na turnirima po futsal pravilima, jer svi mladi nogometaši prvo se susreću s turnirima na kojim nastupaju 4+1 nogometaš na terenu. Tek kasnije se broj nogometaša u terenu povećava tako da sam dosta rano počeo s futsalom. Mnogo aktivnije sam počeo prije dvije godine kada sam stigao u Futsal akademiju HFC Zrinjski kod trenera Vladimira Vladisavljevića.
Mostar je poznat po futsal majstorima, a i mnogi veliki igrači nogometa iz ovog grada prvo su se susretali sa igrom na betonu, pa tek onda krenuli na veliki teren. Neki su ostali u futsalu, a neki napravili zavidne karijere u malom nogometu. Da li vidiš razliku između futsala i nogometa?
Futsal je u Mostaru uvijek zauzima posebno mjesto. Po riječima starijih mnogo se pažnje davalo ovoj igri. Mnogi veliki nogometaši igrali su futsal i on se igrao uvijek iz zabave. Veliki nogomet je nešto drugo. Ove godine sam prešao na veliki teren u HŠK Zrinjski i kako usporedno igram i futsal mogu reći da je razlika mnogo velika. Ipak, lopta je ista i na velikom i na malom terenu tako da se lako prilagodim igri.
Kakvo je stanje sa turnirima i prvenstvima jer svi dobro znamo da prvih šest mjeseci ove godine najmanje se pričalo o sportu? Znamo da je bilo zabranjeno kretanje zbog koronavirusa za maloljetne osobe, a i sve sportske aktivnosti su bile zabranjene?
Najteže je bilo kada nismo mogli izlaziti iz kuće. Na sreću ja živim u kući ispred koje imam veliko ograđeno dvorište, te sam svaki slobodni trenutak provodio s loptom. Radio sam vježbe koje su nam treneri slali tijekom pandemije tako da nisam izgubio formu. Nažalost otkazana su mnoga natjecanja tako da utakmica nismo ni imali. Također dobio sam poziv od FTS FOOTBALL TALENTS za generaciju 2009. , ali nažalost okupljanje koje je trebalo biti u Sarajevu je otkazano zbog ove pandemije. Na tom okupljanju trebali su se naći igrači iz nekoliko europskih zemalja. U velikom nogometu gotovo cijelu ovu godinu nismo imali ni jednu utakmicu, dok je što se tiče futsala stanje bolje. Nastupao sam na početku godine u DFA ligi, te sad u ovih zadnjih par tjedana i na nekoliko nogometnih turnira.
Na kojim si turnirima nastupao i kakve utiske nosiš sa istih?
U ovoj godini odigrali smo par prijateljskih utakmica, te sam nastupio na tri turnira. Na turniru u Rodoču smo zauzeli 3. mjesto, dok smo na Sportskim igrama mladih mogu slobodno reći nesretno ispali u finalu. Prošli tjedan smo nastupili na turniru u Biogracima gdje smo zauzeli 2. mjesto. Utisci su pomiješani jer na Sportskim igrama mladih smo nesretno poraženi nakon penala od naših vršnjaka iz NK Mostara, dok sa ova dva turnira u Rodoču i Biogracima mogu pohvaliti organizaciju, ali sam dojma da smo naročito u Rodoču mogli mnogo više.
Spomenuli ste turnir u Biogracima na kojem ste nastupili i osvojili drugo mjesto. Da li ima nešto po čemu ćeš još pamtiti ovaj turnir?
Da u Biogracima smo nastupili na turniru na kojem su sudjelovale ekipe iz Hercegovine. Do finala smo odigrali četiri odlične utakmice. Pogotovo prvog dana turnira smo briljirali. Već nakon dvije odigrane utakmice našli smo se na prvom mjestu, tako da smo ovu treću igrali s pola gasa. Gol razlika u skupini je bila 9:2. Ja sam cijeli turnir igrao zadnjeg i mogu reći da sam zajedno s cijelom ekipom donio da naš golman primi tek dva pogotka, a naš napad trese mrežu protivnika devet puta. U subotnje utakmice smo ušli ipak pod grčom. U polufinalu smo se namučili sa ŠMN Herceg Sport, ali smo se na kraju ipak se dokopali finala. U finalu jednostavno kao da smo se zadovoljili tom medaljom i dopustili smo Grudama igru koje su to znalački iskoristile i slavile pobjedu. Na kraju smo ipak bili radosni jer smo osvojili srebrene medalje, a meni je posebno bilo drago jer sam proglašen najboljim igračem turnira, što je za mene izuzetna čast jer se upravo na ovakvim turnirima po Hercegovini dokazuješ i pokazuješ stečeno nogometno znanje.
Da li ima nešto što bi nam istaknuo za kraj ovog razgovora?
Želio bih se i ovim putem zahvaliti svojim suigračima i svom treneru jer su mi pomogli da osvojim ovu nagradu.
Ova nagrada će mi biti poticaj za budući rad i treniranje. Zahvaljujem se i Vašem portalu koji prati rad naše Akademije.
