SRCE VUČE RODNOM KRAJU
Sanjam stalno budna u tuđini
da još živim ja u domovini,
prođe ovde već života pola,
srce pati od tuge i bola.
Sanjam sela i gradove svoje,
urezani u srcu mi stoje,
oca, majku sanjam svake noći,
da me zovu, kad ću kući doći.
Da me jutrom bude ganga i bećarac,
sa Neretve miluje hladni povjetarac,
Hercegovac da me grli dragi
i pokloni svoj poljubac blagi.
Na cijelom svojetu nema takvog blaga,
kao što je moja Herceg zemlja draga,
ponosna sam majko što me u njoj rodi,
što me sve to vuče i kući me vodi.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 16. veljače 2022.
Sanjam budna u tuđini: Da me jutrom bude ganga i bećarac, sa Neretve miluje hladni povjetarac
Prethodni članak
Sljedeći članak