1. Zlatne alke Dosta sam puta čuo pričati od starih: da u pećini na “Obješenici” (vrh brda u Donjem Vojnu) imaju, zalivene olovom zlatne alke. Naime, kada je u davna vremena Bijelo Polje bilo pod vodom i veliko jezero, da su se za rečene alke vezale lađe. Dr. Fra Dominik Mandić u spomenutom djelu (na str. 149) na str. 91 riješio je tajnu i značenje tih alka, koje se spominju i na drugim mjestima BiH. Naime: U koliko ih je bilo i u koliko postoje, one su označivale granice između pojedinih predjela državne vlasti, uprave i vlasništva. Ali, i ta pučka mašta i predaja tj. da su se nekada za te alke vezale lađe, svjedokom je da je u tradiciji ostalo, da je Bijelo Polje nekada bilo jezero, kako sam to prije spomenuo.
2. Prastari stanovnici u Bijelom Polju Dr. Fra Dominik Mandić u spomenutom djelu (na str. 14), a na temelju pisanja grčkog geografa Strabona i rimskoga G. J. Cesara na str. 20 piše: “U srednjem (dakle u Bijelom Polju) i gornjem porječju Neretve stanovali su Plirusti (ilirsko pleme) – Plerei, koji su za uprave J. Cesara godine 54. prije Krista uznemirivali rimske kolonije uz dalmatinsku obalu.» Prema ovome: u meni, mojima, ostalim stanovnicima B. P. moglo bi biti krvi starih Ilira.
3. Rimska cesta Pogledamo li koju kartu starih Rimskog Carstva, vidjet ćemo, da su ga križale ceste na sve strane. Ja imam pri ruci: Biblia Vulgat – Biblia Sacra Alberto Colunga O.P. i Dr. Laurencio Turrado, Madrid 1946. Na str. 122 nalazi se mala karta Rimskog Carstva budući da je karta jako malena, zasigurno su na njoj označene najvažnije ceste. Na toj karti označena je cesta Narona (današnje selo Vid kod Metkovića) – Sirimium (današnja Mitrovica u Srijemu). Od Vida do Mostara ona je morala ići ili preko visoravni Dubrave ili preko Brotnja. Ali, idući od Mostara na sjever ona je morala ići kroz Bijelo Polje, jer su s desne i lijeve strane brda i krš. Ona je iz Bijelog Polja morala krenuti preko Porima za Konjic i Vrhbosnu. I danas se vidi komad te ceste, koji dijeli imetak ć.ć. s.s. zv. “Bucovina” od imetka Kljaja i zaselka Bočina, te ide ispod naših njiva “Begovača” i “Ograda”, lijevom stranom Neretve, presijeca Kožulovu Luku, južno od naše crkve na potoku zakreće na sjeveroistok, ide kroz selo Potoci, pa uz Porim. Ta cesta danas se zove “Džada”, što je ostalo od turskog vremena u BiH.
4. Starokršćanske-starohrvatske crkve U jugoistočnom dijelu Bijelog Polja, pod obroncima Sljemena, Pločna, Veleži, i Rabačkih brda nalazi se dosta povelika i pusta ravan zvana “Dubrava”. Stariji su pričali, da je u njihovo vrijeme tu bilo i dosta povelike šume. Ja se sjećam, kad se sjekao “grm” (jasenovo i hrastovo granje s lišćem, koje bi se sušilo, te za zimu spremalo kao stočna hrana). U ogradama sela Kuti, Livča, Ravčića ima dosta povelike šume. To je dokaz, da je šume bilo i u “Dubravi” jer je zemlja iste kakvoće. Od pamtivijeka služila je za ispašu stoke u “Dubravi” ima mnogo gomila kamenja što je opet dokaz, da je ona nekada bila naseljena i obrađivana. Jedna takova gomila zove se “Crkvine”. Ja sam tu kao čobanče bio mnogo puta. Još su se zapažali temelji poveće i podulje zgrade. Svojevremeno čitao sam u Glasniku Zemaljskog Muzeja u Sarajevu, da je u Potocima postojala starokršćanska crkva. Ne sjećam se, da li dotični spominje, da je ta crkva bila u “Dubravi”. To isto spominje i dr. Fra Dominik Mandić (u spom. djelu str. 14) na str. 42 O starokršćanskim crkvama u BiH, pa i o ovoj u “Dubravi”, pisali su u svoje vrijeme: C. Patsch u članku Archaol. Epigr. Untrsuchungen zur Geschicte der rom. Provinz Dalmatien u Wissen Mitt. IV-XI, Wien 1895.-1909.; Miroslav Vanino, D.I. u članku “Prve pojave kršćanstva u Bosni” u knjizi Povijest hrv. Zemalja Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo 1942. Dakle, prema izloženom stara crkva u “Dubravi” je starokršćanska ili u najkasnijem slučaju starohrvatska crkva.
5. Možebitno sjedište biskupije u B.P. “Dubravi” Dr. Fra Dominik Mandić u spomenutom djelu (str. 14) na str. 377-378 raspravlja pitanje sjedišta biskupije Sarsiteron, koja je bila osnovana na crkv. Saboru u Solinu godine 533. Mandić stavlja sjedište biskupije na lijevoj strani rijeke Radobolje sjeverozapadno od Mostar. Iz istih razloga moglo bi sjedište biskupije biti i u B.P. u “Dubravi” na “Crkvinama”.
6. Rimski srebreni novac Oko godine 1922. otac uklanjajući gomilu u dvorištu, da napravi štalicu za ovaca, našao je jedan srebreni rimski novac s latinskim natpisom. Potjecao je iz rimske provincije Španije, kako je na njemu pisalo: “Hispania”. Dugo sam ga čuvao, napokon ga izgubio.
7. Rimski ostaci Kad sam bio u bogosloviji u Sarajevu, više puta otišao sam u Zemaljski Muzej. Koliko se sjećam tu ima iz B.P.: jedna ploča s natpisom poganskog hrama i jedan sarkofag.
8. Bilin grob Nalazi se između rječice Potok i Boškovića kuća, kojih sto metara od ceste. Otac je pričao: “Žandari su stanovali u kući gdje je danas župski stan jednoga dana došli neki ljudi i otkopavali ‘Bilin grob’. Tu je bio i prisutan i žandarski Vakmajstor (Wachtmeister) žardarske postaje. Kada su ljudi grob otvorili Vakmajstor je iz groba uzeo jednu podeblju knjigu i jednu plehnatu kutiju. Iza toga on je ubrzo otišao iz B.P.”
9. Gradina Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu brda “Šljeme” iznad Srednjih Potoka. Zasigurno je tu u svoje vrijeme bila obrambena kula-grad.
10. Stara stražarnica U našoj “Ogradi”, na brijegu više naše njive (Livčina), sjeverozapadno od naše kuće, daleko oko osamdeset metara vidi se jedan humak. Izgleda, da bi to mogla biti ruševina neke stražarnice iz starih vremena. Ruševine se ne vide, jer, ukoliko su postojaler, tijekom vremena pokrivene su nanesenom zemljom i obrasle travom. Ali, jasno se opaža da to nije prirodni humak.
11. Događaj iz g. 1337. Dr. Fra Dominik Mandić u spomenutom djelu (str.14) na str. 243 donosi jedan povijesni događaj: “Mjeseca studenoga g. 1337. kliški trgovac sukna Radić po brzoteći poslao je pisma iz Bosne u Dubrovnik. U planini (brdu) Porim u B.P. brzoteća je bio orobljen i sva pisma koja je nosio uništena.”
12. Turski han (Konačište – svratište) Nalazi se na staroj rimskoj cesti ili turskoj Džadi odmah ispod naše “Ograde» Danas se to mjesto zove “Hanina”. U vrijeme moga djetinjstva još su se temelji malo zapažali. Prolaskom nove ceste kroz B.P. han je izgubio važnost, nestao.
13. Avdina Hanina Napravljena je zasigurno iza prestanka rečenoga hana. Bila je uz cestu ispod njiva mojih dajidža Sesara (“Antići”). Bit će da joj je vlasnik bio neki Avdo. Prolaskom željeznice kroz B.P. han je izgubio važnost i prestao raditi. Sve do moga odlaska iz Hercegovine (veljača 1945.) još su postojali i dosta visoki zidovi. Sobe za vlasnika i putnike bile su lijepo izgrađene. Dobro su mi ostale u sjećanju. Velika prostorija bila je za konje kiridžija.
14. Stari grobovi U našoj “Ogradi”, prešav u dolinu, koja je uz njivu pk. Strica Miška, lijevo idući u Boćine na ravnini, skoro na izmaku “Ograde” vidi se kamenje dvaju, ako ne i triju, grobova, kojima su rečeni grobovi bili omeđeni. Po izgledu, držim, da dotićni nisu obićnih smrtnika, nego nekih odličnijih.
- Oglas -
