I dok smo posljednjih mjeseci pratili trakavicu oko HKK Zrinjski u miru i daleko od medija ljudi koji vode Školu košarke Zrinjski rade velike stvari. Može se biti na vrhu i slaviti ili biti na dnu i žalovati, ali jedno uvijek treba imati na umu, a to je da klub koji nema vlastitu djecu nema velikih izgleda za budućnost. Igrači koji dođu sa strane igraju za profit i čim okrenu leđa klubu za koji su nastupili odmah ga zaborave. S druge strane oni koji su od malih nogu u klubu u njih je usađena ljubav prema dresu koji nose. Upravo je to poenta ove priče koja priča o djeci koja od malih nogu nose dres Zrinjskog. Ljudi koji nisu dopustili da zamre sveto ime Zrinjskog osnovali su Školu košarke, a rezultati su vidljivi iz dana u dan. Djeca koja treniraju u Školi košarke imaju sreću da ih vode ljudi koji su kao prvo pravi Plemići i Zrinjevci, a zatim i košarkaški stručnjaci za razliku od mnogih koji su defilirali ovom našom dolinom Neretve.
I mora se odati priznanje Vedranu Odaku, Filipu Novaku, Iliji Volariću i svima koji rade na podizanju košarke. Mostar je grad košarke samo treba djecu koja su talentirana voditi ka krajnjem cilju, a krajnji cilj je napraviti igrače koji će igrati za svoj Zrinjski u najvećem rangu. Ova djeca i Škola košarke su dokaz da košarka ima budućnost u Mostaru.
HERCEGOVINA.in
