„Stol je mjesto zajedništva. Mjesto obitelji i prijateljstva. Kad sjedamo zajedno za isti stol, otkrivamo jedni druge. Na ovome mjestu molimo i pitamo: „Onda, kako ti je bilo danas?“ Ovdje zajedno jedemo i pijemo i govorimo:“ Dođi, uzmi još!“ Na ovome mjestu pripovijedaju se stare i nove priče. Dijelimo iskustva. To je mjesto za smijeh i suze. Ali! Stol je i ono mjesto na kojemu se najbolnije osjeća odmak. To je ono mjesto na kojemu djeca osjećaju napetost između svojih roditelja, na kojemu braća i sestre zajedno rješavaju svađu i ljubomoru, gdje se uzajamno predbacuje i gdje tanjuri i šalice mogu postati oruđe nasilja.“ (Henri Nouwen)
Razmišljam…Zar nije tako da ako sjedimo za stolom, brzo ćemo osjetiti vladaju li između nas prijateljstvo i duboko zajedništvo ili nenaklonost i podijeljenost?! Upravo jer je stol mjesto blizine za sve nas, on je i mjesto gdje najbolnije izlazi na vidjelo pomankanje te blizine. Zajedništvo može biti nagrada za ugrađivanje u odnose s drugima. Kakav je moj stol? Ima li Isusa za mojim stolom? Je li se prvo pripremim i u duhu operem noge svojim bližnjima pa tek onda sjedam za stol zajedno s njima. Čistih ruku. Čistog srca. Želim promisliti što mogu donijeti svojim prijateljima za stol Zajedništva? Isus je donio i darovao sebe samoga. Nije li to smisao mojega života darovati sebe Bogu i bližnjemu?
Posljednja večera. Krist je tu večer ustanovio duboko prijateljstvo i zajedništvo sa svojim učenicima i sa svima nama. Kad je Isus uvečer prije svoje muke sjeo sa svojim učenicima za stol, objavio je kako blizinu tako i odmak. Podijelio je kruh i čašu u znak prijateljstva, ali je također rekao:“ A evo, ruka moga izdajice sa mnom je na stolu!“ (Lk 22,21).
Krist je taj koji donosi i nudi blizinu, a ne odmak. Kakva sam kada blagujem Kristovo Tijelo i Njegovu Krv? Ono što činim i govorim približava li me ljudima s kojima boravim i blagujem ili udaljuje? Je li svojim djelima objavljujem blizinu Gospodinu i bližnjemu ili zbog svoje sebičnosti pravim odmak i od Gospodina i svoga bližnjega. Pričest nije kraj.
U euharistijskom slavlju se od nas traži da napustimo stol i ponovno pođemo k svojim prijateljima, te zajedno s njima otkrivamo da Isus stvarno živi. Euharistija je poslanje. Završava riječima: „Idite u miru!“ Da, doista bi na kraju svakog zajedništva i druženja s drugima trebali otići u miru.
Gospodine, danas sam fizički ograničena prisustvovati euharistijskom slavlju i blagovati Tvoje Tijelo, zato ću poći svojim bližnjima i sjesti za stol. Prije toga susreta, nastojat ću u duhu oprati noge, poljubiti rane onih koje ću susresti, ispitati ću svoju savjest i svoje ponašanje prema onima s kojima živim. Pronaći ću ono najbolje, najljepše u svojoj nutrini što ću ponijeti njima i staviti to na stol zajedništva. Ti nas Gospodine blagoslovi. Vjerujem da ćeš i Ti biti s nama za stolom i zagrijati nam srca, darovati nam svoju blizinu, nahraniti nas svojom Ljubavlju, tako ćemo te u našem zajedništvu, za našim stolom moći prepoznati.
s. Veronika Cvitković
